Na prostor jugoistočne Europe, pa tako i Bosne, utjecaj je kroz povijest imalo više država. U srednjem se vijeku najviše osjetio utjecaj Bizanta i Ugarske. U razdoblju od 13. do 15. stoljeća u srednjovjekovnoj Bosni na vlast dolazi dinastija Kotromanić. Prvi je poznati vladar iz dinastije bio ban Stjepan Prijezda (prva pol. 13. st. – oko 1287.). Nakon njega će se izmijeniti nekoliko vladara, a Bosna će svoj uspon doživjeti za vrijeme vladavine Stjepana II. (1292. – 1353.). Događaj koji je obilježio dinastiju jest imenovanje Tvrtka I. (1339. – 1391.) za kralja Bosne 1377. godine. U tom je razdoblju Bosna kao samostalna državna tvorevina bila na svom vrhuncu. Iznenadnom smrti kralja Tvrtka I. polako, ali sigurno, Bosna će pasti pod vlast Osmanskog Carstva. Veliki problem u ovom razdoblju predstavljali su pripadnici „Crkve bosanske“ koji su imali veliki utjecaj na pojedine vladare iz dinastije. Zahvaljujući „herezi“, Bosna je bila pod stalnim pritiskom, osobito Katoličke crkve. Treba spomenuti i feudalne velikaše koji su često dolazili u sukob s vladajućom dinastijom. Tu se kao reprezentativni primjeri ističu Sandalj Hranić (1370. – 1435.), Stjepan Kosača (1405. – 1466.) i dr. Na svom je vrhuncu bosansko kraljevstvo obuhvaćalo veliko područje, koje se u velikoj mjeri prostiralo i na današnju Hrvatsku i Srbiju. Posljednji bosanski kralj i vladar iz dinastije bio je Stjepan Tomašević (1438. – 1463.), koji je ubijen 1463. godine.