Hrvatska renesansa našla se pod utjecajem, s jedne strane, susjedne, talijanske književnosti, dok je s druge strane bila izložena antičkim uzorima i modelima. Na području slobodne Dubrovačke Republike nastaju različiti književni žanrovi, a značajno mjesto među dramskim žanrovima zauzimaju pastorala i komedija. U tom kontekstu valja izdvojiti mladog intelektualca, Dubrovčanina Marina Držića, koji je krenuo stopama svoga rođaka Džora Držića, te ispisao pastorale ili kako ih on sam voli nazivati „komedije“: Tirenu, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Grižulu. Držić, zahvaljujući bogatom nasljeđu svojih prethodnika Mavra Vetranovića, Džora Držića i Nikole Nalješkovića te pod utjecajem talijanske književnosti, piše vrhunske pastorale s razvijenim fabulama i svijetom likova, kako mitoloških, tako i likovima iz svoje suvremenosti koje postavlja u složene radnje uz primjesu humora i alegorije. U Držićevim pastoralama može se susreti svijet vila koji je nastao vrlo vjerojatno na temelju slavenske i hrvatske narodne mitologije. Od ljepotica iz slavenske mitologije, pretežito šumskih, vodenih i planinskih vila, Držić je načinio kompleksna bića u koja je usadio mane i vrline svoga Grada, naroda, ali i vlastita politička i životna razmišljanja. Kako god bilo, Držićeve vile nisu samo likovi preuzeti iz starih mitologija, one su mitološke ljepotice kojima je uručen niz ljudskih karakteristika, loših i dobrih, uz prizvuk politike, etike i erotike.