| Abstract | Friedrich Nietzsche (1844 – 1900) je mislilac koji se uvrštava među najpoznatije filozofe povijesti, a koji je sebe smatrao anti-filozofom, je napisao jedno od svojih najpoznatijih djela "Tako je govorio Zarathustra: knjiga za sve i nikoga" između 1883 i 1885. Nietzsche je to djelo smatrao kao sažetkom njegove cjelokupne životne filozofije, te se u njoj bavi pitanjima koja se vežu uz glavne točke njegove filozofije. Zarathustra, mudrac kroz kojega Nietzsche iznosi svoje mišljenje, silazi sa samotne planine među ljude te ih pokušava usmjeriti na put prema nadčovjeku, ključnom pojmu ovoga djela. Put prema nadčovjeku je opisan kao borba čovjeka, prvotno kao borba samoga čovjeka protiv sebe, nadilaženje svega što sputava njegovu ultimativnu i beskonačnu slobodu, onu koja stvara, pleše i smije se, koja nema nametnuta pravila i tradicije, nego stvara svoje zakone. Taj će se put opisati kao uspon na planinu, te će se duh prvo preobraziti u devu, koja prihvaća svu patnju i bol bez razmišljanja, te živi život tegleći sve probleme na svojim leđima. Zatim se duh preobražava u lava, koji je naučio reći “ne”, no još nije sposoban stvarati svoje zakone i pravila. Naposlijetku, dolazi se do djeteta, stupnja duha koji govori “da” životu, prihvaća ga u njegovoj punini, vidi život kao nešto što nema utemeljenih naslijeđenih pravila ili bogova, nego stvara svoje zakone, što se izjednačava sa pojmom nadčovjeka. To je najbolje prikazano u Nietzsheovom slavljenju života kroz smijeh i ples, koji se spominju više puta u djelu kao odlika nadčovjeka i djeteta. |
