Grčka mitologija obuhvaća mitove i legende o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka te je jedna od najbogatijih koje svijet poznaje. U nastanku i formiranju grčke religije i mitologije sudjelovali su brojni čimbenici: predindoeuropskih poulacija JI Europe, kretski, rani indoeuropski, tj. mikenski, orijentalni, tj. maloazijski i istočnosredozemni, uz tračke itd. Mnogo podataka o značaju bogova i njihovim životima saznajemo iz Homerovih pjesama i Heziodovih epova, posebice iz Heziodove Teogonije u kojoj se nalazi rodoslovlje bogova te mitovi o postanku svijeta i rođenju bogova. Prema Teogoniji u početku je bio Kaos, odnosno beskrajan ništavni prostor iz kojega dijeljenjem nastaju Zemlja, Eros, Tartar i podzemni svijet. Zemlja dijeljenjem stvara Uran (nebo), svoga sina i muža te rađa prve naraštaje Titana, a ujedno i najstrašnijeg među njima, Krona. Kron kasnije preuzima vlast od svoga oca te mu sestra Rea rađa bogove Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona i Zeusa koji su ujedno i olimpska ili vrhovna božanstava. To su najmoćniji i najviše slavljeni bogovi u grčkoj mitologiji. U ovom radu detaljno sam obradila porijeklo, razvitak, karakter i značenje vrhovnih božanstava u životima starih Grka. Grčka božanstva doimaju se iznenađujuće ljudskima te su i oni kao i ljudi skloni pogreškama, ponekad su ljuti, temperamentni, iracionalni i ponosni kao i obični ljudi. Upravo zbog toga obični pojedinci i obitelji rado su ih štovali te im prinosili žrtve. Među mnogim mitovima posebno se ističu oni o polubogovima koje su Grci nazivali junacima, koji su posjedovali nadljudsku fizičku snagu i hrabrost. Heroji su branili ljude od divljih zvijeri, čudovišta i razbojnika koji su ometali njihov miran život. Grci su najviše pričali o neobičnim podvizima Herakla, koji je bio pravi grčki nacionalni junak. Uz Herakla, do danas, ostali su zapamćeni i mitovi o Ahileju, Perzeju, Tezeju i Odiseju.