Svrha ovog rada je opisati, objasniti i definirati relativno nov koncept u području psihologije rada - smislenost posla. Većina istraživača slaže se s definicijom da smislen posao ima značaj, potiče osobni rast i doprinosi većem dobru. Nadalje, u radu su opisane teorije i modeli koji pobliže objašnjavaju smislen rad te aspekte smislenog rada - Model karakteristika posla, Integrirana cjelovitost, Model smislenosti posla i drugi. Za mjerenje smislenosti rada osmišljena je Sveobuhvatna skala smislenog rada koja smislenost posla operacionalizira na četiri dimenzije (Razvijanje unutarnjeg ja, Jedinstvo s drugima, Služenje drugima i Izražavanje punog potencijala), dok Inventar rada i smisla operacionalizira smisleni rad na tri subskale (Pozitivno značenje, Stvaranje značenja kroz rad i Motivacija za veće dobro). Važnost i značaj smislenog rada vidljiv je u povezanosti doživljaja smislenog posla s radnom angažiranosti, odanosti, produktivnosti radnika, zadovoljstvom poslom, zadovoljstvom životom, smislom života, općim i mentalnim zdravljem, dobrobiti i pozitivnim afektom. Istraživanja sugeriraju da je glavni pokretač smislenog rada pomaganje drugima te da prosocijalno ponašanje na poslu vjerojatno ispunjava urođene vrijednosti te se stvara osjećaj smislenosti. Također, bitno je ljudima pružiti posao u kojem se mogu ostvariti i osjećati da služe široj svrsi, da doista osjete da je njihov posao značajan i vrijedan obavljanja. Čimbenici koji doprinose smislenom radu podijeljeni su na osobne, poslovne, organizacijske i društvene te je vidljivo da je zadovoljstvo poslom moderator između smislenog rada i mentalnog zdravlja te posrednik između socijalne podrške i doživljaja smislenosti posla. Razlike u doživljaju smislenosti posla istražene su kod djelatnika različitih ovratnika, različitih društvenih klasa i generacija.