Slobodni kraljevski grad Osijek imao je važnu ulogu u političkim zbivanjima u Hrvatskoj i Slavoniji od 1848. do 1906. godine. Kao političko, gospodarsko i kulturno središte Slavonije poprište je mnogih sukoba između narodnjaka i mađarona u prvom dijelu druge polovice 19. st., da bi krajem 19. i početkom 20. st. bio zahvaćen borbom između hrvatske opozicije i režimske Narodne stranke. Otežano djelovanje osječkih oporbenih političara uzrokovano je etničkom i vjerskom heterogenom strukturom grada. Njemačko, mađarsko i židovsko stanovništvo u većini se vezalo za ugarske gospodarske interese pa je i političku podršku pružalo režimskoj Narodnoj stranci. Hrvatski nacionalni duh, gotovo cijelu drugu polovicu 19. st., nije široko raširen u gradu jer su strani elementi, prvenstveno njemački, određivali društveni, kulturni, gospodarski i politički život. Jezik kojim se komuniciralo bio je njemački, kao i novine koje su pretežito izlazile na njemačkom i bile organi unionističke politike. Zbog takvog stanja u gradu, dugo se čekalo na oporbenu jezgru oko koje će se hrvatsko stanovništvo moći okupiti. Iako kasneći u mnogome za Zagrebom, Osijek je 1890-ih postao grad s izrazito jakom hrvatskom opozicijom koja je radila na buđenju hrvatske nacionalne svijesti pozivajući ljude na borbu za hrvatsku političku, gospodarsku i financijsku autonomiju naspram Ugarske. Premda je Osijek sa Slavonijom bio gospodarski i prometno izoliran od hrvatskog političkog centra u Zagrebu, mnoga su politička zbivanja u glavnom gradu imala odjeka i u Osijeku. Nakon neo-apsolutističkog režima 1850-ih godina i banovanja Ivana Mažuranića 1870-ih, narodni pokreti 1883. i 1903. g. predstavljali su okidače buđenja hrvatske svijesti u gradu Osijeku i početka okupljanja osječke opozicije, među kojom čelno mjesto zauzima dr. Dragutin Neumann. Vođeni težnjom za smanjivanjem stranog utjecaja u gradu Osijeku te okupljeni oko redakcije oporbenog osječkog lista Narodna obrana, opozicijski će političari u Osijeku dati svojeg obola u formiranju politike „novog kursa“ i u potpunosti kontrolirati političko stanje u Osijeku od 1906. godine.