Katarina de Medici (1519.-1589.) bila je potomak slavne firentinske obitelji Medici. Na Katarinin odgoj najviše su utjecali njena teta Klarisa, papa Klement VII. i redovnice u samostanima, gdje je provela veliki dio svog djetinjstva. Njezin rođak i papa Klement VII. dogovorio je brak između Katarine i budućeg francuskog kralja Henrija II. U prvih nekoliko godina na francuskom dvoru, Katarina je ponajviše promatrala i proučavala važne osobe koje se vodile državu te kako su one upravljale državom. Spoznala je dvije glavne političke stranke, odnosno katolike i protestante te je uspostavljala dobre odnose s mnogim osobama na dvoru da poboljša svoju reputaciju. Njezina uloga na francuskom dvoru je rasla. Katarinin prvi glavni zadatak bio je roditi francuskog nasljednika krune. Nakon smrti Henrijevog oca, Katarina je postala kraljica i vodila je bitke na mnogim područjima francuskog dvora. Tijekom Henrijeve odsutnosti s dvora, Katarina je iskazivala svoju sposobnost u vođenju Francuskom. Najveće političke bitke zadavali su joj obitelj Guise i Burbonci, te suprugova dugogodišnja ljubavnica Diana de Poitiers. Smrću kralja Henrija II., Katarina svojom lukavošću uspijeva preuzeti vlast te upravlja Francuskom preko svojih sinova Franje II., Karla IX. i Henrija III. Vjerski sukobi između protestanata i katolika najviše su obilježili Katarininu vladavinu. Ona je stalno nastojala biti između tih dviju strana i postignuti konačni mir, ali nije uspijevala. Zatim je učinila ono što je smatrala da je najbolje za njezinu obitelj, odnosno naredila je pokolj Hugenota na Bartolomejskoj noći. Te noći poginulo je nekoliko tisuća Hugenota, a Katarina je ostala zapamćena po svojoj okrutnosti. Međutim, Bartolomejska noć nije zaustavila u potpunosti sukobe katolika i protestanata, već su se borbe nastavile.