Cilj je ovoga rada dobiti uvid u percepciju i razinu prihvaćenosti morfološke slobode kao temeljnog polazišta razvoja transhumanog, odnosno posthumanog čovjeka. Također, cilj je i ispitati stavove po pitanju korištenja emergentnih tehnologija i znanstvenih dostignuća u svrhu održavanja tjelesnoga zdravlja i estetike, standardnih i van-standardnih tjelesnih modifikacija te u konačnici i tzv. poboljšanja i usavršavanja čovjeka, odnosno nadilaženja njegovih bioloških 'ograničenja'. Svrha je rada utvrditi razinu svijesti o morfološkoj slobodi kao jednom od ključnih pitanja i preduvjeta kiborgizacije čovjeka i njegove posthumanizacije, kao i odnos spram transhumanističkog poimanja kontrole nad vlastitim tijelom i njegovom transformacijom, tj. 'evolucijom'. U prvome dijelu rada opisuje se teorijski kontekst pojmu morfološke slobode koji obuhvaća nekoliko pitanja. Prije svega, to je pitanje teorije tijela te pitanje znanstveno-tehnološkog, odnosno transhumanističkog i posthumanističkog viđenja tijela i kulture tjelesnosti. Nakon toga slijede poglavlja fokusirana na problematiku kiborgizacije čovjeka i njegove postbiološke budućnosti. Na kraju, opisuje se, objašnjava i problematizira pitanje morfološke slobode koje, prema shvaćanju transhumanističke i posthumanističke paradigme, predstavlja jedno od temeljnih polazišta projekata „kiborg” i „post-čovjek”. Drugi dio rada predstavlja istraživanje na temu morfološke slobode kao temeljnog polazišta kiborgizacije čovjeka i njegove postbiološke budućnosti. Nastojali su se ispitati percepcija i stavovi javnosti o pravu morfološke slobode, ali i različitim pristupima i oblicima tjelesnih modifikacija, od estetskih i kirurških do funkcionalnih i potpomognutih znanstveno-tehnološkim rješenjima i inovacijama, koje bi, u konačnici, trebale nastaviti (ili dovršiti) 'evoluciju' čovjeka stvorivši njegovu poboljšanu, tj. savršenu inačicu. U tu je svrhu provedeno istraživanje kvantitativnom metodom anketiranja u kojem su sudjelovala 123 ispitanika. Rezultati su pokazali da, bez obzira na relativnu novost pojma morfološke slobode, javnost posjeduje određenu percepciju o i stavove po pitanju prava na morfološku slobodu te da po pitanju različitih pristupa i različitih oblika i načina modifikacije čovjekova tijela većinom iskazuje ili otvorene i pozitivne percepciju i stavove ili ih ne iskazuje. Otvoreni i pozitivni stavovi i percepcija („u potpunosti se slažem” i „uglavnom se slažem”) većinom se iskazuju u odnosu na tradicionalnije i ustaljenije pristupe, oblike i načine tjelesne modifikacije, dok se izostanak percepcije i stavova („niti se slažem niti se ne slažem”) većino iskazuje u odnosu na one pristupe, oblike i načine tjelesne modifikacije koji se temelje na primjeni emergentnih znanstveno-tehnoloških rješenja te koji značajnije mijenjaju estetiku i funkcionalnost ljudskog tijela, odnosno pretpostavljaju (širu) primjenu prava na morfološku slobodu.