Normani nastaju generacijskim procesom miješanja kulture domicilnog galo-rimskog i franačkog stanovništva prostora sjeverozapadne Franačke i doseljenih Vikinga koji dolaze u Normandiju u ranom 10. stoljeću predvođeni Rolonom. Iz Normandije u ranom 11. stoljeću odlaze skupine pustolova i hodočasnika, pogotovo mladi plemići bez mogućnosti nasljedstva. U južnoj Italiji zbog političke situacije i čestih ratova vide mogućnost zarade te postaju plaćenici koji su služili svim zaraćenim stranama. Oni ubrzo zbog svoje plaćeničke službe u južnoj Italiji dobivaju zemljišta. Prve normanske grofovije na tom području su Aversa i Melfi. Najvažnije osobe za proširenje normanske vlasti su bila braća Hauteville koji su došli u Italiju u različito vrijeme. Prvi su bili Vilim Željezne Ruke i Drogon koji dobivaju Melfi. Oni ubrzo šire svoju vlast te zbog toga dolaze u sukob sa Langobardima, Bizantom i papom. Umfred Hauteville je predvodio veliku normansku pobjedu nad papom Lavom IX. kod Civitatea 1053. godine kojom njihovi posjedi dobivaju legitimnost. Robert Guiscard i Roger proširuju vlast na cijelu južnu Italiju i Siciliju. Guiscard je više puta ugrožavao Bizant, no umire prije nego se mogao proširiti na Balkan. Sudjelovali su i u Prvom križarskom ratu gdje Bohemund, Guiscardov sin, uspijevaju zauzeti Antiohiju. Roger II. je prvi Hauteville koji je uspio ujedini sve normanske posjede u jednu političku cjelinu te ga je protupapa Anaklet II. proglasio kraljem Sicilije. Nakon Rogera II. kreće polagano slabljenje normanske moći u južnoj Italiji zbog općeg nezadovoljstva vazala i slabe kraljevske vlasti. Kralj Vilim II. nije imao nasljednika te zbog ženidbenih veza na vlast dolazi njemačka dinastija Hohenstaufen koja će Siciliju 1220. integrirati unutar Svetog Rimskog Carstva pod Fridrikom II. Hohenstaufenom.