Ovim se radom nastojao ispitati odnos ciljne orijentacije prema postignuću u sportu te percepcije motivacijske klime sa sociometrijskim statusom u vršnjačkoj skupini. U istraživanju je sudjelovalo 139 aktivnih odbojkašica s područja Primorsko-goranske županije, prosječne dobi od 13,5 godina. Korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Upitnik ciljne orijentacije u sportu, Upitnik percipirane motivacijske klime u sportu, sociogram, te novokonstruirani upitnik kojim su se mjerile karakteristike pripisane osobama različitog sociometrijskog statusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik pripisanih karakteristika osobama različite ciljne orijentacije koji uz opis hipotetskog lika određene ciljne orijentacije prema postignuću u sportu sadrži i niz karakteristika na temelju kojih ga ispitanici procijenjuju. Faktorskom analizom je utvrđena dvofaktorska struktura novokonstruiranog upitnika, a istaknula su se dva faktora: Pozitivne odrednice suigrača i Negativne odrednice suigrača. Na temelju procjena ispitanika nastojalo se zaključiti koje osobine u većoj mjeri ispitanice pripisuju osobama različite ciljne orijentacije. Dobivena je pozitivna korelacija između individualne ciljne orijentacije i percepcije istovjetne motivacijske klime. Igračice različitog sociometrijskog statusa (popularna, odbačena, kontraverzna, zanemarena i prosječna) uglavnom se ne razlikuju u dimenzijama ciljne orijentacije i percepcije motivacijske klime. Jedina razlika je uočena usporedbom igračica odbačenog i kontraverznog sociometrijskog statusa, koje se značajno razlikuju u percepciji motivacijske klime orijentirane na izvedbu, pri čemu kontraverzne igračice svoje sportsko okruženje doživljavaju kompetitivnijim. Hijerarhijskom regresijskom analizom dobiveno je da je ciljna orijentacija na zadatak značajan prediktor socijalnog utjecaja, no riječ je o vrlo malim efektima koje treba oprezno interpretirati. Dob djeteta kao i ciljna orijentacija na zadatak pokazali su se značajnim prediktorima trajanja treniranja odbojke.