San u djece ima važnu ulogu poticanja i pomaganja razvoja djeteta. Iz tog razloga važno je uvidjeti kada djeca imaju određenih problema sa spavanjem i prepoznati što je to što utječe na pojavu problema spavanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri roditeljska ponašanja, osjećaj roditeljske kompetencije i interakcija između roditelja i djece prije spavanja predviđaju probleme sa spavanjem u djece predškolske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 409 roditelja, tj. 402 majke i 7 očeva, ciljne skupine djece u starosti od 3 do 6 godina, s prosječnom dobi od 4,4 godine. Korištena su četiri upitnika kojima su roditelji procjenjivali svoja roditeljska ponašanja (The Parenting Behaviours and Dimensions Questionnaire), interakcije sa svojom djecom u vrijeme odlaska na spavanje (Parent-Child Sleep Interactions Scale), osjećaj vlastite samoefikasnosti u roditeljskoj ulozi (Skala roditeljske samoefikasnosti), te probleme spavanja u djece (Children's Sleep Habits Questionnaire). Rezultati istraživanja pokazuju da interakcija između roditelja i djece prije spavanja značajno doprinosi objašnjenju problema spavanja djece, kao i faktor roditeljske samoefikasnosti. Sva tri faktora interakcija pokazala su statistički značajan doprinos u objašnjenju problema spavanja djece. To znači da interakcije prije spavanja između roditelja i djeteta, koje uključuju više konflikata, te ponašanja koja ukazuju na veću zavisnost spavanja i iskazivanje onih ponašanja koja potkrepljuju spavanje, utječu na pojavu više problema spavanja u djece. Što se tiče faktora samomefikasnosti, kada se roditelji osjećaju manje efikasno, tada njihova djeca imaju više problema spavanja. Povrh doprinosa interakcija roditelja i djece u vrijeme odlaska na spavanje, roditeljska ponašanja nisu pokazala značajan doprinos u objašnjenju problema spavanja.