Title Epistemologija vrline u psihoterapiji
Title (english) Virtue epistemology in psychotherapy
Author Inka Miškulin
Mentor Snježana Prijić-Samaržija (mentor)
Mentor Luca Malatesti (komentor) MBZ: 308096
Committee member Elvio Baccarini (predsjednik povjerenstva)
Committee member Ana Gavran Miloš (član povjerenstva)
Committee member Lea Šugman Bohinc (član povjerenstva) strani drzavljanin: Nije dostupno
Granter University of Rijeka Faculty of Humanities and Social Sciences (Department of Philosophy) Rijeka
Defense date and country 2016-12-07, Croatia
Scientific / art field, discipline and subdiscipline HUMANISTIC SCIENCES Philosophy
Universal decimal classification (UDC ) 16 - Logic. Epistemology. Theory of knowledge. Methodology of logic
Abstract U radu se bavim epistemičkim vrlinama psihoterapeuta kao epistemičkog djelatnika u psihoterapijskom procesu. Temeljni cilj rada jest pokazati u okviru epistemologije razlikovanje između objektivističkog pristupa u psihoterapiji, u kojem psihoterapeut kao psihoterapijski cilj postavlja neki sadržaj objektivne istine i hermeneutičkog pristupa u kojem psihoterapeut kao epistemički cilj postavlja pacijentovo funkcionalno vjerovanje. Razlike između ova dva pristupa odnose se na epistemičke razlike u pogledu na situaciju u kojoj se pacijent nalazi i na upotrebu ekspertnog znanja u terapijskoj interakciji. U objektivističkom pristupu znanja koja psihoterapeut treba posjedovati su znanja o teoriji psihopatologije i neke psihoterapijske teorije, dok u hermeneutičkom pristupu terapeut je ekspert za konstruktivni proces dostizanja funkcionalnih vjerovanja kod pacijenta. U oba pristupa nužne su neke epistemičke vrline za uspješnu psihoterapiju. U radu se fokusiram na epistemičke vrline psihoterapeuta koje su nužne i ekskluzivne odrednice za razvoj djelotvorne hermeneutičke psihoterapijske prakse. Pravednost svjedočanstva, pri tom smatram, jednom od osnovnih epistemičkih vrlina komunikacijskog akta psihoterapije. Okvir za elaboriranje ovih teza je epistemologija vrline, zbog načina na koji je uvela epistemičkog djelatnika u središte epistemičke evaluacije i otvorila prostor za epistemičku evaluaciju komunikacijskih akata kao što je psihoterapija. Drugi cilj rada, koji se također oslanja na povezanost epistemologije i psihoterapije, jest ukazati na epistemičku vrijednost razumijevanja i prednosti hermeneutičke metodologije u psihoterapiji. U radu pokazujem i zaključujem da epistemički neodgovorna upotreba DSM klasifikacije i psihijatrijskih objašnjenja, unutar objektivističkog pristupa u psihoterapiji može generirati epistemičku nepravdu: nepravdu svjedočanstva i hermeneutičku nepravdu, a kako je epistemička nepravda nekompatibilna s temeljenim određenjem psihoterapije i njezinim ciljevima, epistemički neodgovorna upotreba DSM klasifikacije i psihijatrijskih objašnjenja je nekompatibilna sa psihoterapijom.
Abstract (english) This thesis concerns epistemic virtues of psychotherapist as an epistemic agent in psychotherapeutic process. The basic aim of the thesis is to show, the difference between objectivistic and hermeneutical approach in psychotherapy, in the realm of epistemology. According to objectivistic approach the psychotherapist sets the goal for the psychotherapy in the terms of objective truth while in hermeneutical approach the psychotherapist sets an epistemic goal which is a patient`s functional belief. The differences between these two approaches concerns epistemic differences in their conceptualisation of the patient`s situation and their use of expert knowledge in therapeutic interaction. In objectivistic approach the knowledge that is necessary for the psychotherapist is the knowledge of psychopathology and some psychotherapeutic theories. In the hermeneutical approach, the therapist is an expert for the constructive process of reaching the patient`s functional beliefs. In both approaches there is a need for efficient psychotherapy. The thesis is focused on the epistemic virtues that are necessary and which determinate the development of efficient hermeneutical psychotherapy practice. Testimonial justice is one of the basic epistemic virtues of communicational act of psychotherapy. The frame for elaboration of these ideas is the virtue epistemology because it put the epistemic agent in the center of epistemic evaluation and revealed the possibilities for the epistemic evaluation of communicational acts such as psychotherapy. The second aim of the thesis, also dependent on the link between epistemology and psychotherapy, is to show the epistemic value of understanding and the advantages of hermeneutical methodology in psychotherapy. The thesis shows that epistemically irresponsible use of DSM classification and psychiatric explanations in the frame of objectivistic approach, can be a generator of epistemic injustice. The epistemic injustice is incompatible with a very basic values of psychotherapy and it`s aims, so the epistemically irresponsible use of DSM classification and psychiatric explanations is incompatible with psychotherapy.
Keywords
Epistemologija
epistemičke vrline
epistemička pravednost
psihoterapija
hermeneutika
svjedočanstvo
Keywords (english)
epistemology
epistemic virtues
epistemic justice
psychotherapy
hermeneutics
testimony
Language croatian
URN:NBN urn:nbn:hr:186:933064
Study programme Title: Postgraduate doctoral study programme Philosophy and Contemporaneity Study programme type: university Study level: postgraduate Academic / professional title: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija)
Type of resource Text
File origin Born digital
Access conditions Open access
Terms of use
Created on 2018-01-18 13:37:46