Rad je posvećen nedovoljno istraženoj temi pojma identiteta i njegova odnosa prema društvenom poretku u knjigama za samopomoć. Najprije se analiziraju teorijski čimbenici za koje se može pretpostaviti da su utjecali na oblikovanje pojma identiteta u knjigama za samopomoć. Identitet o kojem one govore odnosi se na identitet koji je moguće promijeniti, odnosno poboljšati, otkriti, učvrstiti i ostvariti. On je određen manjkom što ga knjige za samopomoć nastoje nadoknaditi kroz procese samoostvarenja nazvane »alatima za postizanje sreće«. Uz odnos knjiga za samopomoć prema identitetu na individualnoj razini potom se analizira odnos identiteta u knjigama za samopomoć prema društvu, odnosno društvenom poretku, gdje se uz pomoć sociološkog i kulturnokritičkog pristupa analizira mogući doprinos knjiga za samopomoć društvenoj promjeni. Pritom se postavlja pitanje može li identitet što ga zagovaraju knjige za samopomoć osposobiti pojedince za aktivnu društvenu participaciju. To se promatra kroz dva dominantna stava unutar kulturne, kritičke i sociološke analize knjiga za samopomoć – jedan koji tvrdi da se proklamiranom težnjom k individualnoj sreći zapravo postiže tek održavanje statusa quo i drugi, koji govori da takve knjige mogu biti katalizator društvene promjene. Objašnjava se to pogledom prema kojem promjena na individualnom planu dovodi do promjene u širem društvenom prostoru. Zaključuje se da se identiteti neprestano nalaze u procesu transformacije, što omogućuje istodobnu podčinjenost društvenom poretku, no i otpor prema njemu.