Cilj rada je prikazati semantičke odnose pojma žrtvovanja prema određenim kulturalnim praksama koje su sastavni dio izgradnje življene kulture Republike Hrvatske i hrvatskog nacionalnog identiteta. Kako bih što jasnije prikazala spomenuti suodnos i utjecaj pojma, ukoliko on postoji, ponajprije je potrebno definirati sam pojam žrtvovanja, prikazati kratak povijesni pregled teorija vezanih uz pojam i definirati hrvatski nacionalni identitet. Pretpostavke o suodnosu i utjecaju pojma „žrtva“ biti će potvrđene ili odbačene nakon analize govora, točnije analize četerdesetak tekstova komemoracija spomen područja Bleiburga, Brezovice, Jasenovca, Jazovke i Knina. Tijekom analize tekstova prikazat ću kvantitativne podatke korištenja pojma „žrtva“ putem grafikona, te najčešće semantičke i pragmatične aplikacije pojma i smjestiti je u teorijske okvire postojećih teorija kulturalnih studija. Prije analize tekstova i korištenja učestalosti pojma, potrebna je kratka profilacijska analiza govornika komemoracija kako bi se spomenuti tekstovi mogli konkretnije kontekstualizirati i nadovezati na postojeće teorije na temu. Tekstovi komemoracija referiraju se na važne povijesne događaje u hrvatskoj povijesti, ratovanje i religiju, dok su sugovornici osobe različite životne dobi, razine obrazovanja, političkih i ideoloških opredjeljenja, zanimanja, stupnja razine obrazovanja i životnih afiniteta zbog čega je još lakše zaokružiti cijelu priču o suodnosu pojma i utjecaju na hrvatski nacionalni identitet.