Abstract | Europa se nakon završetka Drugog svjetskog rata našla u podjeli interesa dvaju blokova predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama i Savezom Sovjetskih Socijalističkih Republika. Supersile su u hladnoratovskom razdoblju koristile europski kontinent kao poligon za iskušavanje političke, vojne i ekonomske moći. Zapadne europske zemlje predvođene Velikom Britanijom, Francuskom i Zapadnom Njemačkom su pokušavale pronaći najbolje uvjete funkcioniranja u atmosferi američke poslijeratne dominacije unutar demokratskog sustava. Okupljene oko NATO saveza i američkih financijskih potpora, one su poput britanske suradnje sa SAD-om tražile najveću iskoristivost svog položaja ili kao Francuska probale nametnuti svoju politiku iznad američkih interesa. S druge strane, istočne zemlje poput Poljske, Mađarske ili Čehoslovačke su pod sovjetskom hegemonijom bile okupljene u okviru Varšavskog ugovora. Njihove stalne pobune u potražnji boljeg komunističkog sustava po uzoru na Jugoslaviju su rezultirale sovjetskim intervencijama i rušenjem ugleda te velesile u međunarodnom pogledu. Padom željezne zavjese 1989. godine, demokracija se ustoličila u svim zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka. NATO savez je uspješno preuzeo većinu članica raspalog Varšavskog pakta. Novonastala Ruska Federacija se, padom komunizma i SSSR-a, našla u novim geopolitičkim okolnostima. Suočen s američkom dominacijom u Europi i svijetu, njen vođa Vladimir Putin je započeo oporavak Moskve na međunarodnoj sceni. Međutim, iako se mislilo kako je hladni rat završio, on je i dalje čvrsto prisutan u Europi na početku 21. stoljeća. Većina europskih zemalja je danas okupljena oko NATO-a pod američkom dominacijom, a ta organizacija traži daljnje članove u neutralnim zemljama poput Ukrajine, Bjelorusije ili Moldavije koje se nalaze na samim ruskim granicama uz instalaciju proturaketnog štita u istočnim članicama NATO-a. S druge strane, ruska aneksija Krima iz 2014. godine i inzistiranje na vlastitoj zoni utjecaja naspram širenja NATO-a, su faktori koji postepeno dovode do sve hladnijih odnosa između Moskve te SAD-a i Europske unije. Budućnost Europe u novim hladnoratovskim okolnostima mora biti bazirana na boljim odnosima sa Rusijom jer, u suprotnome, starome kontinentu prijeti povratak na nesigurno vrijeme nuklearnih prijetnji za koje se smatralo da su davno završile. |