Prisutnost metafore unutar jezika specifične kultura na prvi pogled ne skriva nikakvu dublju razinu, a još manje potencijalni manipulativni predznak. Za mnoge, ona je stilsko sredstvo koje se koristi u pjesničkoj formi ili figurativnom govoru. Međutim, brojna istraživanja koja su prisutna još od helenističkog razdoblja i grčke Antike, pokazuju kako je jezična konstrukcija uvelike povezana s formom mišljenja, i često svjesno ili nesvjesno utječe na naše odluke bile one dio svakodnevice ili ključnih ideoloških promišljanja. Kako jezična konstrukcija utječe na naše stavove i u kolikoj mjeri može formirati pojedinčeva stajališta - pitanje je na koje su se u posljednje vrijeme usmjerile i kognitivne znanosti u kojima prednjači kognitivna lingvistika. Cilj mojeg rada jest analizom dvaju govora ideološko suprostavljenih predsjedničkih kandidata pokazati mogući utjecaj emocionalne povezanosti i empatije na racionalne odluke birača. Prvenstveno ću čitatelju pružiti kratak uvid u povijest jezika i njegovih prvih istraživanja kroz radove Ranka Matasovića, Dorothee Frede i Brada Inwooda te Ferdinanda de Saussurea. Zatim ću povezati jezik i mišljenje teorijama Burrhusa Frederica Skinnera i Noama Chomskyog. Kao logičan nastavak pokušati ću sumirati ključne postavke kognitivne lingvistike uz radove Geeraertsa i Cuyckensa te Evans i Green. Nakon zaključka kako jezično znanje nije definirano samo znanjem o jeziku, već i znanjem o svijetu koje je posredovano njime, predstavit ću koncepte metafore, metonimije i personifikacije koristeći se primarno teorijom Georga Lakoffa i Marka Johnsona. Nakon toga ću specificirati teoriju metafore na području emocija i politike kroz rad Zoltana Kövecsesa i Jonathana Charteris – Blacka.