Velik broj oblika i značenja instrumentala često dovodi do pogrešaka u svakodnevnoj komunikaciji te se upotrebljava i kada je normom propisano drugačije, što se pogotovo odnosi na instrumental s prijedlogom s/sa. Instrumental se kao padež spominje još u prvoj hrvatskoj gramatici, „Institutiones linguae illyricae“ Bartola Kašića (1604). Glavno mu je značenje sredstvo, odnosno on označava predmete koji služe za to da se njima ili uz njihovu pomoć obavi kakva radnja te se uglavnom izražava besprijedložnim instrumentalom, ali moguće je izraziti ga i konstrukcijom instrumentala s prijedlogom s/sa. Isto tako, tom je konstrukcijom moguće iznijeti i izraze koji stoje uz indeklinabilne sastavnice, npr. glavnim brojevima, količinskim prilozima i sl. Prijedlog s/sa mnogo se češće javlja uz instrumental, za razliku od ostalih (pred, za, nad, pod i među) koji, uglavnom, određuju položaj objekata u prostoru. Prijedlog s/sa nije prijedlog takve vrste, odnosno, on ne određuje niti pomaže pri određivanju položaja objekata u prostoru, već se njegovo značenje može povezati sa značenjem komitativnosti, tj. socijativnosti. Ipak, tim se prijedložnim instrumentalom može označiti socijativnost, vrijeme, kvalitativnost, sredstvo i način. Osim socijativnosti, prijedložnim se izrazima može izreći i velik broj vremenskih podznačenja, a često se instrumental s prijedlogom s/sa nalazi i u atributnoj službi, u kojoj označuje kakvoću predmeta, zbog čega se još i naziva kvalitativnim instrumentalom. Instrumental s prijedlogom s/sa ima mnogo različitih značenja, dolazi uz određene glagole, ali i uz neke sintaktičke konstrukcije te je zbog toga odvojen od ostalih značenja. Njime se izriče i način na koji se radnja vrši ili kakve popratne okolnosti.