Crna smrt ili jednostavno „kuga“ naziv je za jednu od najrazornijih i najgorih pandemija u povijesti čovječanstva. Stigavši u Europu 1347.godine, kuga je u narednom periodu oduzela gotovo 50 milijuna života. Uslijedio je ekonomski kolaps i potpuno zatvaranje gradova dok društvo reagira šireći paniku i strah. Gotovo ista se situacija ponovila početkom 2020.godine kada je svijet zaustavila pandemija COVID–19. Iako se dvije bolesti razlikuju u načinu širenja, simptomima koje izazivaju i stopi smrtnosti, paralele je moguće zabilježiti u ljudskoj prirodi i načinu na koji društvo odgovara na kriznu situaciju. Uz uvedene mjere i ograničenja, reakcije za kojima stanovnici posežu tijekom spomenutih pandemija moguće je kategorizirati u šest različitih skupina. Pripadnici prve skupine distancirali su se od svake potencijalne opasnosti i zatvorili u svoje domove dok drugi pak preferiraju dobru zabavu praveći se kako pandemija uopće ne postoji. Umjesto suočavanja s novonastalom situacijom, započeto je i masovno širenje teorija zavjera koje počivaju na lažnim informacijama o samoj bolesti. Ljudi u teroru stoga počinju tragati za krivcem i iskazivati masovno nepovjerenje prema političkom i vjerskom vodstvu što dodatno povećava paniku. Na takvo je ponašanje tijekom srednjeg vijeka uvelike utjecala Crkva dok se u suvremenom društvu krivcem smatraju mediji. Dio društva pokušava se pridržavati umjerenog stava na način da ostanu oprezni ali pritom ne zaustave svoj život u potpunosti. S ciljem očuvanja mentalne dobrobiti i zdravog razuma, skupina ljudi pronalazi spas u Bogu i molitvi navodeći kako im ono donosi mir i stabilnost. Pripadnici posljednje skupine smatrali su kako bijeg predstavlja najbolji lijek od bolesti te su stoga potaknuti tom idejom napustili vlastiti grad i obitelj. Navedene reakcije na pandemiju kroz glavni će dio rada biti analizirane iz perspektive srednjovjekovnog i modernog čovjeka.