Rad razmatra fenomen liberalizma u kontekstu djela britanskog povjesničara Erica Hobsbawma. Analiziraju se Hobsbawmova interpretacija i vrednovanje liberalizma, i srodnih mu fenomena u vrijeme 19. stoljeća. Hobsbawm je bio ugledni povjesničar i polemičar koji je kapitalna djela o 19. stoljeću stvarao od 1950-ih do 1980-ih godina 20 stoljeća. Njegova marksistička orijentacija pridonijela je da se (u hladnoratovskoj atmosferi) nađe u debatama o kapitalizmu s uglednim liberalnim intelektualcima, od kojih se u ovom radu izdvajaju radovi Ronalda M. Hartwella i Friedricha A. von Hayeka. S Hartwellom se sukobio oko teme životnog standarda radničke klase u ranom kapitalizmu gdje je rasprava s činjenične i interpretativne domene ekonomske povijesti prešla u domenu metodologije i etike. U predgovorima knjigama koje čine trilogiju o 19. stoljeću, Hobsbawm najjasnije izlaže svoju ocjenu liberalizma 19. stoljeća. Iako ne ulazi u dubinu predmodernih uzroka pojave liberalizma, suvereno se služi teorijom aristokratskog liberalizma kada navodi savez između liberala i reakcionarnokonzervativnog plemstva. U predgovoru knjizi koja govori o zadnjem dijelu 19. stoljeća, ističe važnost 1914. godine te suodnos prošlosti i sadašnjosti. Završni dio rada usredotočen je na Hobsbawmovo razmatranje liberalne teorije povijesti, kao i na Hobsbawmovoj promjeni stava nakon 1989. godine po pitanju oživljavanja klasičnog liberalizma u 20. stoljeću. Metodološki i interpretativno, Hobsbawmu se kontrastira pogled Friedricha von Hayeka u smislu povjesničarskog tretmana kapitalizma. Time se nastoji pokazati da su sukobi Hobsbawma s liberalima po pitanju naravi 19. stoljeća izdanak onih liberalno-socijalističkih rasprava koje su začete u samom 19. stoljeću.