| Abstract | Cilj analize slučaja bio je ispitati učinke anoksične ozljede mozga na kognitivne sposobnosti
ispitanika. U ispitivanju je sudjelovao muškarac u dobi od 46 godina koji je u siječnju 2021.
godine zadobio anoksičnu ozljedu mozga. Anoksična ozljeda mozga uzrokovala je kortikalnu
atrofiju koja je dominantno izražena na području frontalnih režnjeva. Kako bi se ispitalo opće
kognitivno funkcioniranje korištene su sljedeće mjere: Montrealska ljestvica kognitivnih
sposobnosti (MoCa), Kratko ispitivanje mentalnog statusa (MMSE), Skala za procjenu
kognitivnog statusa koju provode liječnici obiteljske medicine (GPCOG) i Kratki test probira
(Mini-Cog). Za ispitivanje izvršnih funkcija korišteni su Test utiranja puta, Test crtanja sata,
Stroopov zadatak, Šifriranje i Test prebrojavanja točaka. Za ispitivanje verbalnih sposobnosti
korišteni su Test žetona, Test kontroliranih asocijacija (KLP verzija) i Bostonov test
imenovanja. Za ispitivanje grafomotoričkih sposobnosti korišteni su Test crtanja sata i Test
crtanja kuće, stabla i osobe. Uz navedene mjerne instrumente korištene su i metode
intervjuiranja i opažanja. Kao dodatan izvor podataka analizirani su nalazi i mišljenja različitih
specijalista (neurologa, psihijatara, neuropsihijatara, radiologa, psihologa, logopeda, radnih
terapeuta i fizioterapeuta). Rezultati ispitivanja upućuju da je anoksična ozljeda mozga
rezultirala globalnim narušavanjem kognitivnih sposobnosti kao i domena emocionalne
regulacije, psihomotoričkih sposobnosti, izvršnih funkcija, pamćenja i verbalnih sposobnosti.
Također, dobiveni rezultati upućuju da je došlo do pozitivne promjene u domenama
emocionalne regulacije i općih motoričkih i grafomotoričkih sposobnosti. Podaci prikupljeni
opažanjem i intervjuiranjem upućuju na promjene u ličnosti ispitanika nakon zadobivene
anoksične ozljede mozga. Dobiveni rezultati ispitivanja sukladni su nalazima iz literature. U
budućim istraživanja bilo bi korisno uključiti veći broj ispitanika iste problematike te ispitati
njihove razlike u manifestaciji simptoma što bi moglo znatno koristiti razumijevanju
mehanizama koji se nalaze u podlozi nastalih deficita. |
| Abstract (english) | The aim of this case analysis was to examine the outcomes of anoxic brain injury on the
subject’s cognitive abilities. A 46-year-old man who suffered an anoxic brain injury in January
2021 participated in the study. Anoxic brain injury caused cortical atrophy, which was
dominantly expressed in the area of the frontal lobes. To examine general cognitive
functioning, the following measures were used: Montreal Cognitive Assessment (MoCa), Mini–
Mental State Examination (MMSE), General Practitioner Assessment of Cognition (GPCOG)
and Mental Status Assessment (Mini-Cog). Trial Making Test, The Clock Drawing Test, Stroop
Task, Coding and Dot Counting Test were used to examine executive functions. The Token Test,
Verbal Fluency Test (KLP version) and The Boston Naming Test (BNT) were used to test verbal
abilities. The Clock Drawing Test and The Kinetic House-Tree-Person Drawing Test were used
to test graphomotor abilities. In addition to the aforementioned measuring instruments,
interviewing and observation methods were also used. As an additional data source, the
findings, and opinions of various specialists (neurologists, psychiatrists, neuropsychiatrists,
radiologists, psychologists, speech therapists, occupational therapists and physiotherapists)
were analyzed. The research results suggest that anoxic brain injury resulted in a global
impairment of cognitive abilities, whereby the domains of emotional regulation, psychomotor
abilities, executive functions, memory and verbal abilities were impaired. Also, the obtained
results indicate that there was a positive change in the domains of emotional regulation and the
domains of general motor and graphomotor abilities. The data collected through observation
and interviewing point to changes in the personality of the examinee after an anoxic brain
injury. The obtained results of the study are consistent with the findings from the literature. In
future research, it would be useful to include a larger number of subjects with the same problem
and examine their differences in the manifestation of symptoms, which could significantly
benefit the understanding of the mechanisms underlying the resulting deficits. |
