Abstract | Zapisi hrvatskih usmenih tradicija i usmena književnost drugih slavenskih zemalja svjedoče o
vjerovanjima drevnih Slavena u postojanje različitih fantastičnih bića, posebice onim ženskim,
fantastičnim junakinjama, kojima se bavi ovaj završni rad. Rad donosi pregled vjerovanja o
fantastičnim ženskim likovima: vješticama, vilama, morâma i suđenicama govoreći o njihovom
izgledu, djelovanju, utjecaju na čovjeka, ali i o njegovoj zaštiti od istih. Također se opisuju
vjerovanja o način njihova nastajanja, doživljavanja i predočavanja fantastičnih junakinja s
obzirom na različita geografska mjesta koja su uvjetovala raznolikost, naizgled sličnih predaja.
Fokus je stavljen na usmene predaje iz davnina koje danas možemo pronaći zahvaljujući brojnim
zapisima iskaza kazivača i kazivačica nastalim većinom od 19. stoljeća do danas. U ovom radu
kao izvori korišteni su tekstovi autora koji su istraživanjem i zapisivanjem kazivanja znatno
doprinijeli proučavanju usmene predaje kao usmenoga književnog žanra počevši od Matije
Valjavca i Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Primarno su korišteni noviji zapisi autora poput
Eveline Rudan, Luke Šeša, Vida Baloga, Zorana Čiče, Radoslava Katičića i nekih drugih
folklorista i književnih teoretičara. |
Abstract (english) | Records of Croatian oral traditions and oral literature of other Slavic countries bear
witness to the beliefs of ancient Slavs in the existance of various fantastic beings, especially those
female, fantastic heroines, which are the subject of this final work. The paper gives an overview
of beliefs about fantastic female characters: witches, fairies, mere and Fates, talking about their
appearance, actions, influence on man, but also about his protection from them. It also describes
beliefs about the way in which fantastic heroines were created, experienced and portrayed, given
the different geographical locations that conditioned diversity of seemingly similar traditions.
The focus is on oral traditions from ancient times that we can find today thanks to the numerous
records of the testimony of tellers, created mostly from the 19th century to the present day. In this
paper, the sources used are the texts of the authors who, by researching and writing down the
narrations, have significantly contributed to the study of oral tradition as an oral literary genre,
starting from Matija Valjavec and Ivan Kukuljević Sakcinski. Primarily, recent writings by
authors such as Evelina Rudan, Luka Šešo, Vid Balog, Zoran Čiča, Radoslav Katičić and some
other folklorists and literary theorists were used. |