Abstract | Krajem 18. stoljeća Francuska revolucija i Napoleon u potpunosti su uzdrmali europski kontinent. Uslijedio je dugogodišnji period rata, nemira, disbalansa i urušavanja europskog sustava. Bilo je potrebno popuno ujedinjenje europskih država kako bi se porazilo francuskog imperijalista, što se naposlijetku i dogodilo 1814. godine. Međutim, Europa je ostala u ruševinama, kako materijalnim tako i sustavnim. Tri su se diplomata – Aleksandar I., Metternich i Castlereagh – istaknula kao voditelji obnove i rekonstrukcije novog europskog sistema čiji je glavni cilj bio uspostaviti dugotrajan mir i spriječiti ponovnu revolucionarno-napoleonsku epizodu. Nakon prvog Pariškog mira kojim je riješeno pitanje francuskih granica, europski opunomoćenici počeli su se okupljati u Beču. Na Bečkom kongresu napose se raspravljalo o granicama i budućnosti ostalih europskih država pa se tako primjerice riješilo pitanje Poljske, Saske, njemačkih zemalja, Apeninskog poluotoka, Švicarske i dr. Kratki povratak Napoleona te njegova stodnevna vladavina ipak su pokazali kako treba dodatno poraditi na obnovi međunarodnog sustava. Drugim mirom u Parizu (1815.) Francuska je dodatno kažnjena te ubrzo dolazi do formiranja novog savezništva - Četvorne alijanse (Austrija, Rusija, Britanija, Pruska) – čiji su temelji bili antirevolucionarnog i monarhističkog karaktera. Osnovana je i Sveta alijansa koja je označila još jedan korak prema konzervativnim načelima. Bio je to početak novog europskog sistema, poznatijeg i kao „Kongresna Europa“, koji je kao glavne ciljeve imao osigurati dugotrajan mir i ravnotežu sila. Nakon nekoliko godina u novo savezništvo primljena je i pacificirana Francuska. Prvi izazov koji se pojavio bile su nacionalno-revolucionarne tendencije i neredi na njemačkim sveučilištima. Metternich nije oklijevao te je odmah uveo konzervativne i antirevolucionarne mjere u njemačkim zemljama koje su uključivale strogu kontrolu, cenzuru tiska i sl. Prave revolucije pak izbijaju nedugo kasnije u Španjolskoj i Napulju. Nakon pripreme teritorija i nekoliko kongresa dolazi prvo do austrijske intervencije u Napulju pa onda i do francuske intervencije u Španjolskoj. Revolucije su bile uspješno ugušene. |