| Abstract | Širi predmet istraživanja u ovom radu je odnos izmedju sadržaja, procesa i faktora odgoja, a uži razvoj vrijednosne strukture u čovjeka. U radu su obrađene tri skupine problema. Prva se odnosi na sagledavanje značenja i uloge fenomena vrijednosti za čovjeka i društvo. Druga skupina odnosi se na analizu procesa i faktora vrijednosnog razvoja čovjeka kao suštinskih koordinata procesa odgoja, a treća, koja je proizašla iz prve dvije, tiče se strategije razvoja i usmjeravanja interesa pedagogije kao znanosti.
Pri obradi prve skupine problema konstatirano je da su vrijednosti jedan od totalnih društvenih feromena kojima se ne može prilaziti jednostrano s kuta promatranja samo jedne znanosti. Zato je prvi dio rada posvećen interdisciplinarnom sagledavanju značenja i uloge vrijednosti u čovjekovu postojanju. Pri tom je konstatirano da se u eksplikaciji pojma vrijednosti susretu brojne kontroverze, koje proizlaze iz neslaganja oko pitanja da li je vrijednosti moguće izvoditi iz socijalno-psiholoških karakteristika čovjekova bivstvovanja iii one predstavljaju suštine za sebe što egzistiraju nezavisno od čovjeka. U vezi s tim utvrdjeno je da ove razlike između objektivističkog i subjektivističkog shvaćanja proizlaze iz nerazumijevanja da postoje dvije osnovne bitno različite vrste vrijednosti, od kojih jedne zaista proizlaze iz psihološka-socijalnih karakteristika ljudskog života i egzistiraju kao društveno važeći regulativi, a druge iz autonomne čovjekove svijesti koja teži za slobodom i samoodređenjem. U posebnim društvenim znanostima, konstatirano je u radu, naročito su dolazile do izražaja ove pogreške u shvaćanju vrijednosti. Vrijednosti su najčešće objašnjavane karakteristikama i uvjetima društvenog života, a u konkretnim istraživanjima im se prilazilo s pozitivističko-funkcionalističkog aspekta. Između ostalog, to je uvjetovalo i postojanje više različitih teorija koje pretendiraju na cjelovita objašnjenje vrijednosnog razvoja čovjeka, a koje uistinu pružaju dovoljno prihvatljivih argumenata za objašnjenje tek nekih
aspekata problema. U radu su analizirane dvije osnovne skupine teorija razvoja vrijednosne strukture čovjeka. U prvu
skupinu svrstane su one teorije koje za razvoj vrijednosnog sustava čovjeka isključivo smatraju odgovornim vanjske uvjete, faktore i zakonitosti, a u drugu teorije koje polaze od shvaćanja da u čovjekovom vrijednosnom razvoju dominantnu ili bar ravnopravnu ulogu imaju zrenje i unutrašnji procesi razvoja i koje osim procesa važnu ulogu pridaju i sadržajima razvoja vrijednosne strukture. Na temelju razmatranja fenomena vrijednosti i razvoja vrijednosne strukture čovjeka izveden je zaključak da je bez utemeljenih spoznaja o tome nemoguće zasnovati konzistentan sustav ideja o odgoju. Također je konstatirano da ti važni znanstveni konstrukti u pedagogiji kao znanosti o odgoju nisu dovoljno eksplicirani. Vrijednosna struktura: koju čovjek u toku svog života formira ima dinamički karakter, ulogu selekcije i usmjeravanja ideja, shvaćanja, interesa, pa i ponašanja. Prema
tome razvoj čovjekove vrijednosne strukture je suštinski dio čovjekova razvoja uopće. Istovremeno je ukazana, osim na potrebu proučavanja vrijednosnog razvoja čovjeka u pedagogiji, i na strategijske pravce tih proučavanja kako bi pedagogija
kao nauka izbjegla pogreške funkcionalističke interpretacije i apologetskog pristupa. U empirijskom dijelu istraživanja, provedenom na populaciji djece osnovnoškolskog uzrasta, ispitani su strukturalna i neki aspekti funkcionalne diferencijacije
vrijednosnih stavova. Pritom su primijenjene slijedeće posebne metode, postupci i instrumenti: studij i analiza znanstvene dokumentacije, anketa i metoda procjenjivanja i prosudjivanja. Upitnikom su prikupljeni podaci o mjestu boravka, spolu i dobi ispitanika, školskoj spremi i zanimanju njihovih roditelja i imovinskom stanju obitelji; ljestvicom stavova ispitani su dominantni odnosi izmedju roditelja i djece, a rang-liste su poslužile za procjenu vrijednosnog odnošenja ispitanika prema općim ciljevima života, moralu, osobina zanimanja, slobodnom vremenu i načinima ostvarivanja ciljeva. Na osnovi dobijenih rezultata izveden je zaključak o znatnoj homogenosti vrijednosnog odnošenja populacije mladih. Utvrdjene razlike pripisane su više različitom intenzitetu prihvaćenosti pojedinih stavova nego bitnijim kvalitativnim razlikama vrijednosnih orijentacija. Utvrđeno je da najizrazitije diferencirajuće varijable u odnosu na vrednovanje djece jesu društveni i ekonomski status obitelji, školska sprema i zanimanje roditelja i dob ispitanika. Dominantni odnosi izmedju roditelja i djece nisu se pokazali kao značajniji izvor strukturalne diferencijacije vrijednosnih stavova djece. Budući da taj nalaz djelomično proturječi i rezultatima dosadašnjih istraživanja, istaknuto je da je njegova provjera jedan od važnih zadataka narednih istraživanja. U pogledu ispitivanja funkcionalne diferencijacije vrednovanja utvrđeno je da djeca već na osnovnoškolskom uzrastu imaju razvijenu svijest o razlici izmedju društveno poželjnih vrijednosti i onih koje dominiraju u svakodnevnom životu i tim saznanjem vješto manipuliraju. Utvrđena je također visoka podudarnost vrednovanja djece s vrednovanjem pripisanim roditeljima, a niska podudarnost s vrednovanjem pripisanih većini ljudi i nastavnicima kao posebnog odgojnog faktora. Iz toga je izveden zaključak da za razvoj vrijednosne strukture i vrijednosne orijentacije djece presudnu ulogu imaju roditelji (odnosno, obitelj i emotivne veze koje unutar nje vladaju). Snaga utjecaja analiziranih odgojnih faktora nije konstantna, već u odredjenoj mjeri ovisi o vrsti vrijednosnih sadržaja i nekim posebnim socijalizacijska-razvojnim uvjetima. Rezultati su pokazali da se - općenito - s uzrastom smanjuje stupanj povezanosti vrednovanja djece i roditelja. Vrijednosna autonomija je najizraženija u dobi od trinaest do petnaest godina, i to najviše u pogledu
moralnih vrijednosnih sadržaja, koji su najbliže dinamičkoj strukturi samosentimenta. U konzekvencijama što proizlaze iz ovog istraživanja zaključena je da se odgojna praksa odvija u permanentnom sukobu interiorizacije i realizacije heteronomnih i autonomnih vrijednosti. Postavljeno je pitanje da li je moguće i kako osmisliti odgoj u kojem bi dominirala interiorizacija i realizacija prije svega autonomnih vrijednosti. Zaključeno je da se tom idealu možemo približiti ukoliko se cilj i sredstva odgoja kao i svi konkretni oblici njegove pojavnosti izlože permanentnoj kritici sa stanovišta općeljudskih, univerzalnih vrijednosti. U
tome i u intenziviranju empirijskih istraživanja razvoja vrijednosne strukture čovjeka sagledan je jedan o najvažnijih daljnjih strategijskih pravaca pedagogije. |
| Abstract (english) | The disertation deals with two subjects of: the relations between the contest, the process and the factors of education as the closer subject and with development of man's ethical structure as the wider one. The are three groups of problems the disertation deals with. The first group considers the meaning and the importance of the phenomenon of ethical values for man and human society. The second group deals with the analysis of the process and factors of man's ethical development as the fundamental coordinations of education and the third group which is resulting from two previous groups deals with strategies of the development and heading of interests in the pedagogical science. Dealing with the first group of problems brought the confirmation that the ethical value belong to the total social phenomenons which cannot be treated onesided by from the corner of a single scientific discipline. For that reason the first part of the disertation deals with the interdisciplinary contemplation about the importance and the role of ethical values in human life. Considering that problem it was stated that there are many controverses in the explication of the idea of ethical values caused by differences in opinion whether the ethical values can be effected by sociable and psychological characteristics of human existance or perhaps they do represent indipendent realaties existing uninfluenced by human beings. With reference to it the disertation states that the diferences between objectivistic and subjectivistic conception are the consequence of not understanding that two essentially different kinds of ethihal values exist: the values which are really originated from psycological and social characteristics of human life and exist as social regulations and these which created by the authonomic human conscience craving for freedom and selfdetermination. The disertation says that such mistakes in comprehension of ethical values are declared in some branches of social sciences. The ethical values are mostly explained as originated from characteristics and conditions of social life and in concrete researches they are approached from a positivistic functional aspect. That was one of
reasons - beside some others - for the existence of several different theories trying to explain man's ethic development as a totality which unfortunately supply enough acceptable arguments to explain only some aspects of the problem. In the disertation two essential groups of theories about the development of man's ethical structure are dealt with. All the theories which consider only outside condition, factors and laws responsible for human ethical development belong to the first group. To the second group belong all those theories which consider that the inside processes of man's development and, his maturing have a dominant or at least equal role and which consider beside the developing processes the contests very important for the development of the ethical structure. Reflecting about the ethic phenomenon and the development of man's ethical structure brought to the conclusion that it is impossible to establish a consistant system of educational ideas withouth the founded conceptions of them. It is also stated that those important scientific constructs are not sufficiently explicated in the pedagogy as educational science. The ethical structure formed by man during his life has dynamic characteristics and, the selecting role in heading his ideas, his views and interests and even his behaviour. Consequently the development of man's ethical structure is the essential part of his development. The disertation points out beside the necessity of
researching man's ethical development also the necessity of the investigation of the strategical ways of these researches
to avoid the mistakes of functional interpretations and apologetical approaches in the pedagogical science. The empirical part o f the research deals with an investigation accomplished at a population of elementary school children in which some structural as well as functional differences of ethic values were investigated. During the investigation the following methods, treatments and instruments were used: the study and the analyses of the scientific documentation, a questionnaire and the methods of evaluation and appraisement. The informations about where abouts, the sex and the age of the children as well as about their parents' profession and schooling and the status and prosperity of their family. A scale of attitudes was used for the appraisal of the exarnined persons' views about general life destinations the morality, the characteristic of several professions, the use of free time and the ways of realizing their wishes. The results of the investigation proved a
well-marked homogenity of young people's ethical views. The differences can be more attributed to the degree of the acception of particular views and attitudes than to the essential differences of the ethical values and orientations. The
strongest differing variables at the examined children proved to come from the social and economical status of their families, the professions and schooling of their parents and also from the children's age. The dominant relations between the children and their parents didn't prove to be a notable source of structural differences in the ethic views of the children. As this result party contradicts some results of earlier researches one of the chief tasks of future researches is to check it. Researching of functional differences of the examination proved that already elementary school children have a developed conscience
about the differences between the ethic values desired by the society and those dominating our everyday life and are able cleverly to manipulate with that knowledge. A high degree of congruity of the views of children and their parents was proved but also a high degree of congruity with the majority of people and teachers who were examined as a special educational agent. This fact may bring to the conclusion that the parents and family with emotive relations inside of it have a deciding role in the development of the ethic structure and orientation of their children. The influencing strength of the analysed educational factor is not constant but depends of the kind of the ethic contests and of some special socializing conditions of development. The results proved a general diminishing of agreement with the parents' views caused by children's maturing. In the age between thirteen and fifteen the children showed the greatest indipendence of their views especially in the ethic contests which are the closest to the dynamic structure of their own sentiments. The consequences which resulted from that research led to the conclusion about a constant conflict between the educational practice and the interiosation and realisation of the heteronomons and authonomical ethical values. Is it possible to establish a way of education in which the interiosation and realistation of heteronomons and authonomical ethical valuescan be achived? We can approach this ideal if the educational goals and means as well as their concrete shapes will be exposed to a permanent critic from the standpoint of general human and universal ethic values. That task is as well as the intensivation of empirical researches one of the most important strategical destination of the pedagogical science. |
