Godina 1989. označila je početak kraja komunističkog poretka u istočnoj Europi, a Rumunjska je doživjela nasilnu revoluciju koja je rezultirala svrgavanjem Nicolaea Ceausescua. Ceausescu, koji je došao na vlast 1965., vladao je autoritarno, s jakim sigurnosnim aparatom, industrijalizacijom i nacionalizmom. Polako se stvarao autoritarni i represivni politički aparat koji će nastojati kontrolirati sve političke i društvene aspekte države. Cilj rada bio je kroz navedenu literaturu objasniti i opisati uzroke, tijek i posljedice revolucije, uz poseban fokus na predstavljanje komunističkog režima u Rumunjskoj do čijeg je pada došlo u revoluciji. Istraživanje je pokazalo da je glavni krivac za pad traljavog režima ponajviše zaslužan sam Ceausescu. Rumunjska je bila ekonomski izolirana i suočavala se s krizom, dok je Ceausescuova diktatura uzrokovala rast nezadovoljstva. Revolucija je započela u Temišvaru u prosincu 1989, te se brzo proširila na druge gradove, uključujući Bukurešt, gdje su prosvjedi postali nasilni. Diktator je ubrzo uhvaćen, osuđen na smrt i pogubljen 25. prosinca 1989. Nova vlast nakon revolucije nastojala je stabilizirati zemlju i uvesti demokratske reforme, no suočila se s izazovima poput unutarnjih sukoba, korupcije i sporog napretka zbog problema koje je za sobom ostavio komunistički režim. Proces integracije u europske institucije počeo se odvijati ranih 1990-ih. Unatoč poteškoćama, rumunjska država ostvarila je napredak u europskoj integraciji i „vraćanju“ u moderno europsko društvo. Revolucija u Rumunjskoj 1989. ostaje značajan trenutak u rumunjskoj povijesti, označavajući kraj autoritarnog režima i početak puta prema demokraciji.