Reformacija je bila složen vjerski pokret u šesnaestostoljetnoj povijesti uzrokovan brojnim nepravilnostima unutar katoličke crkve koja je stjecala sve više moći i bogatstva nauštrb vjernika. Jedna od najpoznatijih osoba reformacije bio je Martin Luther koji je među prvima istakao te nepravilnosti i dao prijedloge rješenja zbog čega je bio ekskomuniciran, a njegov nauk zabranjen, no ti su događaji dali vjernicima snage da se izbore za vjeru koja ih ne iskorištava, već koju razumiju. Šireći se Europom preko Njemačke, Švicarske, Francuske i ostalih zemalja, reformacija je stigla i do Engleske te je potakla kralja Henrika VIII. da se odupre višestoljetnom papinom utjecaju i stvori vlastitu crkvu koja će mu omogućiti rastavu prethodnog braka s Katarinom Aragonskom i sklapanje novoga s Annom Boleyn kako bi osigurao muškog nasljednika. U jeku borbe za rastavu, Henrik VIII. je, uz pomoć i podršku parlamenta, prekinuo sve odnose s Rimom i donošenjem čak sedam akata oformio je Englesku crkvu te se proglasio njezinim vrhovnim poglavarom. Politiku širenja protestantizma u Engleskoj nastavio je njegov sin Edward VI. nakon čije se smrti stanje komplicira dolaskom njegove sestre Marije Tudor na vlast i ponovnom uspostavom katoličanstva te žestokim progonima protestanata. Usporedno s time u Škotskoj je na vlasti bila malodobna Marija Stuart umjesto koje je vladala njezina majka Marija od Guisea. Nakon djetinjstva provedenog u Francuskoj i kratkotrajnog braka s Franjom II., Marija se vraća u Škotsku i samostalno vlada nastojeći razriješiti vjerske razmirice između škotskih protestanata i katolika. U međuvremenu je preminula Marija Tudor i na engleski tron zasjela je Elizabeta I. koja je vratila protestantizam. Usred tih englesko-škotskih vjerskih previranja dio plemstva smatrao je Mariju Stuart legitimnom nasljednicom engleskog prijestolja pa je Elizabetino nasljedno pravo bilo stavljeno na kušnju, no čitava je situacija bila razriješena smrću Marije Stuart 1587. godine.