U diplomskom je radu predstavljen opus Gaspara Dizianija (Belluno, 1689. - Venecija, 1767.), venecijanskog slikara 18. stoljeća, a što se nalazi u Jadranskoj Hrvatskoj. Diziani je smatran jednim od značajnijih sljedbenika Sebastiana Riccija (Belluno, 1659. – Venecija, 1734.), a njegov opus predstavlja svojevrsnu sintezu venecijanskog slikarstva 18. stoljeća, od kasnobaroknih i rokoko rješenja do predneoklasicističkih shema. Najveći broj Dizianijevih djela sačuvan je na području Veneta i Friulija, no njegov slikarski rad proširio se i na München, Dresden, Rim, pa tako i Istru i Dalmaciju, tada u sastavu Mletačke Republike. O slikarovoj popularnosti među naručiteljima Jadranske Hrvatske svjedoče njegova djela u Kaštel Gomilici, Zlopolju kraj Ogorja, Završju u Istri te Rijeci. Povezanost s naručiteljima u mletačkoj periferiji potvrđuju i radovi Dizianijeva sina Giuseppea (Venecija, 1732. – 1803.), njegova učenika Jacopa Marieschija (Venecija, 1711. – 1794.) te sljedbenika Francesca Maggiotta (Venecija, 1735. – 1805.). Velik odjek Dizianijevih oltarnih pala pokazuju i nešto slabiji mletački i lokalni slikari Jadranske Hrvatske koji oponašaju umjetnikova rješenja sve do kraja stoljeća. Kroz bogatu slikarovu produkciju moguće je pratiti određene stilske i tipološke „obrasce“ koje usvajaju njegovi učenici i sljedbenici. Fokus rada stoga je bio sustavno analizirati i interpretirati djela Gaspara Dizianija i njegovih sljedbenika na području Jadranske Hrvatske te na taj način objediniti dosadašnja istraživanja. U svrhu boljeg razumijevanja Dizianijevih ostvarenja, u radu su analizirane i interpretirane stilske karakteristike majstorova cjelokupna opusa. Predstavljen je detaljan pregled faza slikarovog djelovanja kao i evolucija njegova stila tijekom godina. Povijesno-umjetničkom interpretacijom u radu su stoga donesene određene izmjene u atribuciji i dataciji analiziranih djela. Dizianijeva slikarska ostvarenja u Jadranskoj Hrvatskoj također pružaju uvid u zahtjeve i ukus naručitelja s mletačke periferije u 18. stoljeću. U cilju dubljeg poznavanja odnosa naručitelja i slikara u radu je prikazan povijesni i društveni kontekst venecijanskog settecenta, kao i Mletačkih provincija na istočnoj obali Jadrana. Obim sačuvanog korpusa slikarstva potvrđuje ključnu ulogu Crkve kao glavnog pokrovitelja umjetnosti, dok naručivanje iz venecijanskih radionica ostaje prepoznatljivo obilježje tog razdoblja.