| Abstract | Rad će propitivati nacističku ideologiju primjenjujući psihoanalitičku teoriju kao analitički alat putem kojeg vrši analizu. Glavni fokus biti će usmjeren na nacističku umjetnost. Pokušat će se prikazati da ta umjetnost nije bila samo utjelovljenje likovnog izričaja datog perioda i umjetnika, već je bila politički konstruirani produkt vladajućih. Njome se je nametala ideologija moćne manjine, a to je opasna ideologija antisemitizma koja osuđuje dio ideološki nepoželjne populacije na smrt. U umjetnosti se je jasno prikazivalo tko prema nacističkoj ideologiji ima pravo živjeti s obzirom na to da je bilo dozvoljeno prikazati samo etički čistu manjinu. Izostavljanjem dijela populacije iz umjetnosti željelo se prikazati da su oni izostavljeni i iz svakodnevnog života. Kako za njih nema mjesta na platnu, tako za njih nema mjesta ni na ulicama. Prema riječima Hannah Arendt, zlo u nacionalsocijalističkom režimu ležalo je u tome što su vladajuće strukture prisvojile pravo odlučivanja tko ima pravo na život. Putem umjetnosti ta se poruka prikazivala i diseminirala. Fokus rada biti će na umjetničkim praksama slikarstva, kiparstva i arhitekture. Što se tiče slikarstva i kiparstva fokus će biti na opisu izbora motiva, a kod arhitekture raspravljat će se o vizualnim elementima pročelja i fasada, te načinu gradnje. Rad neće biti povijesno-umjetnički opis navedenog, već će se nastojati sagledati kroz psihološku razinu, kako navedene umjetničke prakse utječu na promatrača.Međutim, rasprave o umjetnosti u periodu nacizma idu mnogo dalje od samo estetske razine. Kompletna sfera umjetnosti jest bila institucionalizirana, tako da kada raspravljamo o njoj, moramo se dohvatiti mnogo šireg područja koje zadire i u ustroj same države. Osim same institucije, sagledat će se i položaj djelatnika iz kulturne sfere (umjetnici, galeristi...) unutar društvene zajednice. U radu će se nastojati ukazati da su oni uživali privilegiran položaj ako su se pokazali korisni kao diseminatori nacističkih misaonih struktura te će se ukazati da je to utjecalo na njihov rad.U nastavku će se definirati ključne riječi. To su pojmovi nacizam, rasna ideologija, gomila, psihoanaliza i umjetnost. Nacizam ili nacionalsocijalizam politička je ideologija nastala u Njemačkoj. Kao državna ideologija nacizam se u Njemačkoj održao od dolaska Nacionalsocijalističke stranke na vlast 1933. i osnivanjem totalitarne države Trećeg Reicha na čijem je čelu bio njen vođa Adolf Hitler. Nacizam se je održao do vojnog poraza njemačke vojske 1945. kada je nacizam zakonom zabranjen. Nacizam se temelji na rasnoj ideologiji.Prema rasnoj ideologiji neke su rase vrednije, prirodno superiornije od drugih, zato je prirodno da budu u superiornom položaju. Temeljni cilj rasne ideologije jest očuvanje superiorne rase te je dozvoljeno koristiti silu da se taj položaj održi i spriječi kvarenje rase.Nacizam je bio pokret koji se je bazirao na emotivnom, a ne na racionalnoj argumentaciji. Zato, da bi mogli razumjeti njegove alatke bitno je zagrebati psihološku razinu njegovog djelovanja. Da bi to mogli isti će se sagledati iz psihoanalitičke perspektive. Kao metoda istraživanja psihoanaliza se temelji na otkrivanju nesvjesnih pokretača pri interpretaciji značenja riječi, postupaka i proizvoda mašte (snova, fantazija, zabluda) određenog subjekta (Laplanche, Pontalis, 1973: 327).Podjednako, s obzirom na to da nacizam nije operirao argumentacijom već emocijama, najbolje učinke postizao je na masovnim okupljanjima. Mase ili gomile definiraju se kao skup pojedinca koji posjeduju zajednička svojstva koja su proizašla iz zajedničkog nasljeđa. Kada su date određene okolnosti grupa ljudi dobiva nov karakter koji je različit od onog koji ima svaki pojedinac unutar tog skupa. U tom skupu svjesna ličnost nestaje, osjećanja i ideje svih jedinki okrenute su u istom smjeru i tada ta zajednica postaje jedno jedinstveno biće koje je podređeno zakonu mentalnog jedinstva gomile.Unutar rada će se sagledati na koje su načine nacisti koristili umjetnost u svrhu širenja rasne ideologije. Umjetnost je djelatnost čiji se produkti baziraju na kompleksnoj diskurzivnoj praksi između umjetnika, publike i umjetničkog djela. Da bi razumjeli njezine diskurzivne prakse moramo u obzir uzeti historijski i socijalni kontekst u kojem je neko umjetničko djelo nastalo. |
| Abstract (english) | The paper examines the Nazi ideology applying psychoanalytic theory as a tool through which it will perform analysis. The main focus will be Nazi art. It will try to show that it was not only the embodiment of artistic expression of the given period and artists, but that it was a politically engineered product of the ruling class. With it, rulling class wanted to impose ideologies of the powerful minority, and this is a dangerous ideology of anti-Semitism that condemns part of the ideologically unwanted population to death and the art has portrayed it (by eliminating the unwanted part of the population as subject). By leaving out a part of the population from the art it aimed to show that they were also left out in everyday life. As there is no place for them on the canvas, there is no place for them on the streets. In the words of Hannah Arendt, the evil in the National Socialist regime lays in the fact that they took as their right to decide who has the right to live. Through art that was depicted and it was used to spread the message. The work will focus on the artistic practice of painting, sculpturing and architecture. As far as painting and sculpture it will focus on the description of choice of motifs, while the architecture will discuss the visual elements of the facade and the method of construction. The work will not be a historically artistic description, but it will seek to examine the elements on the psychological level: i. e., how they affect the viewer, recipient. However, discussions about art in the period of Nazism go much further than the one about aesthetics. The complete sphere of art was institutionalized, so that when we discuss it we have to reach a much wider area which includes the structure of the state itself. In addition to the institutions themselves, the position of the employees of the cultural sphere (artists, gallery ...) will be observed in the given community. The paper will try to show that they enjoyed a privileged position if they proved themselves useful as "transmitters of the Nazi thinking structures" and will theorize that that affected their work. In addition some key words will be defined. Those are nazism, racial ideology, the crowd, psychoanalysis and art. Nazism or national socialism is a political ideology emerged in Germany. As a state ideology in Germany nazism took power in 1933. when National Socialism become the ruling party of the state with the establishment of a totalitarian state of the Third Reich led by its leader Adolf Hitler. Nazism lost its power after the military defeat of the German army in 1945., consequent to that nazism was prohibited by law. Nazism was based on racial ideology. According to the racial ideology some races are more valuable, naturally superior to the other, so it's natural that they should be in a superior position. The basic objective of racial ideology is to preserve the superior race and it is allowed to use force to maintain that position and to prevent the deterioration of race. Nazism as a movement was based on the emotional, not on rational arguments. Therefore, in order to understand its essential tool the psychological levels of its actions need to be scratched. To do this it has to be looked form a psychoanalytical perspective. Psychoanalysis as a method of investigation consist essentially in bringing out the unconscious meaning of the words, the actions and the products of imagination (dreams, phantasies, delusions) of a paricular subject (Laplanche, Pontalis, 1973: 327). Equally, given that Nazism is not operated by arguments but by emotions, its best effect it achieved at mass gatherings. The masses or the crowd is defined as a collection of individuals who have common properties that are derived from a common heritage. When given certain circumstances a group of people takes on a new character that is different from that of each individual within that set. In that set the conscious personality disappears, feelings and ideas of all individuals are oriented in the same direction and as a consequence that community becomes a unique being who is subordinated to the law of the mental unity of the crowd. Within the work the methods by which the Nazis used the art for the purpose of spreading racial ideology are analysed. Art is an activity whose products are based on a complex discursive practices between the artist, audience and the artwork. To understand its discursive practices we must take into account the historical and social context in which an artwork originated. |
