David Bunetta (1891. – 1964.), u međuratnom razdoblju poznat je kao arhitekt koji je „izgradio pola Sušaka“. Njegov bogat arhitektonski opus, sklon tradicionalnom izrazu pod utjecajem berlinske škole arhitekture, ostvarilo ga je kao vodećeg lokalnog graditelja. Izgradio je velik broj stambenih zgrada, nazvanih višestambene zgrade Sušaka, velik broj vila uz obalni pojas današnjih Pećina, ali i nekoliko na drugim lokacijama u Sušaku, nadogradnju Hotela Park, projekt i nadogradnju Crkve Presvetog Srca Isusova na Sušaku, te idejnu skicu željezničkog kolodvora. Nije bio samo lokalni graditelj, jer u suradnji s Meštrovićem, hrvatskim kiparom, ostvaruje dvije građevinske realizacije, a to je zgrada Osnovne škole „Ivan Meštrović“ i Antimalarična stanica u Otavicama. Obje građevine realizirane su prema prijedlogu Meštrovića, ali u Bunettinoj izvedbi i nacrtima, o čemu svjedoče i dva dokumenta iz 1980., danas pohranjena u Galeriji Meštrović u Splitu, te zbog vrijednosti sadržaja dokumenata u potpunosti ih citiram na kraju ovog rada. Prije detaljno izložene Bunettine biografije, arhitektonskog opusa u međuratnom Sušaku, realizacije zgrada u Otavicama, objašnjena su događanja u arhitekturi kroz prvu polovicu 20. stoljeća općenito, te situacija tog razdoblja u Hrvatskoj, od stilova, djelovanja i osnivanja biroa, gradnje i realizacija, te važnosti hrvatske arhitekture na svjetskoj sceni i kako se u taj kontekst uklapa David Bunetta.