Abstract | Temeljni cilj rada bio je utvrditi relacije rizičnih čimbenika za probleme u ponašanju djece u poludnevnom boravku Doma za odgoj djece i mladeži, Rijeka s njihovim samoprocjenjenim prosocijalnim tendencijama. Sukladno specifičnim ciljevima, rad je imao 5 hipoteza.U istraživanju su sudjelovali odgajatelji i učenici iz poludnevnog boravka Doma za odgoj djece i mladeži, Rijeka, koji djeluje u 6 riječkih osnovnih škola. Istraživanju se odazvalo 8 odgajatelja i 64 učenika, od čega 27 (42,2%) dječaka i 37 (57,8%) djevojčica. Za prikupljanje podataka koristili smo 2 mjerna instrumenta: Upitnik o rizičnim čimbenicima (Scholte, 1998) i Mjera prosocijalnih tendencija samoprocjene učenika o prosocijalnom ponašanju, prilagođen uzrastu mlađih adolescenata (Carlo i sur., 2003). Faktorskom analizom se određivala konstruktna valjanost i dimenzije za skalu Mjera prosocijalnih tendencija samoprocjene učenika o prosocijalnom ponašanju, koja je prilagođena uzrastu mlađih adolescenata (Carlo i sur., 2003). Metode kojima su se hipoteze testirale su deskriptivna, korelacijska i diferencijalna metoda.Prema rezultatima istraživanja, rizici su niski, a učenici iskazuju najveću rizičnost u dimenzijama nošenje s problemima, hiperaktivnost i lokus kontrole. Učenici koji su dulje uključeni u PDB češće manifestiraju emocionalno-reaktivno prosocijalno ponašanje. Rizik od vršnjačkih grupa negativno je povezan s prosocijalnim ponašanjem. Iznenađuje rezultat da su djevojčice iskazale više rizika u dimenzijama nošenje s problemima, hiperaktivnost i školsko postignuće, kao i što rjeđe iskazuju emocionalno-prosocijalno ponašanje, u donosu na dječake. Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na veću rizičnost djevojčica naspram dječaka u pojedinim dimenzijama rizika te manji intenzitet emocionalno-reaktivne prosocijalnosti, stoga je preporuka ovog istraživanja iskoristiti dobivene spoznaje u planiranju specifičnih ciljeva rada u poludnevnom boravku. U tome smislu, odgajatelji se, prilikom pisanja individualnih planova i programa, trebaju usmjeriti na one dimenzije rizika koje su se pokazale najzastupljenijima među učenicima. Također, potrebno je obratiti veću pozornost na djevojčice, budući da se utvrdilo da posjeduju veći rizik u određenim dimenzijama od dječaka, te da rjeđe iskazuju emocionalno-reaktivno prosocijalno ponašanje. |
Abstract (english) | The main purpose of this paper was to define relations between risk factors and prosocial tendencies among students enrolled in day treatment program (PDB) guided by Dom za odgoj djece i mladeži, Rijeka. In line with specific aims of this paper we have formulated five hypotheses.Educators and students enrolled in PDB guided by Dom za odgoj djece i mladeži, Rijeka which operates in six elementary schools in Rijeka participated in this research. Overall of eight educators and 64 students, 27 (42,2%) of whom were boys and 37 (57,8%) were girls responded positively to our request for participation in this research. Two instruments were used to collect the data: Risk Factor Questionnaire (Scholte, 1998) and Prosocial Tendencies Measure-Revised adjusted for young adolescents (Carlo et al., 2003). Factor analysis was used to determine construct validity and dimensions for Prosocial Tendencies Measure modified to use with younger adolescents (Carlo et al., 2003). In order to test the hypotheses we used descriptive method, correlation method and differential method.The data showed low risk rates among students. The students manifested highest risks in coping styles, hyperactivity and locus of control. Students who were involved in PDB for a longer period expressed emotionally-reactive prosocial behavior more often. Peer group risk was negatively connected to prosocial behavior. The next finding was quite surprising. Compared to boys, greater risks at coping styles, hyperactivity and achievement were found among girls.The results of this study indicate that girls possess more risks than boys regarding certain risk factors. Moreover, girls act less prosocially than boys. These findings can help educators set specific aims and plan their programs properly. Accordingly, educators should focus on those dimensions that have been proven by this research as potentially risky among students. They should also focus their attention to individual plans and programs for girls since they have proven to be at greater risk than boys, as well as it has been indicated that they tend to act less prosocially than boys. |