U hrvatskom jeziku dativ se javlja u dva oblika, besprijedložnom i prijedložnom. Njegovo temeljno značenje je negranična direktivnost, odnosno odnos između dvaju predmeta iz čega su se razvila konkretnija dativna značenja. Sedam dativnih funkcija u hrvatskome jeziku su: dativ smjera ili dativ negranične direktivnosti, dativ namjene, dativ koristi ili štete, posvojni dativ, etički dativ, dativ s infinitivom i emfatički dativ. Iako dativ ima tendenciju postati u potpunosti besprijedložni padež, i dalje dolazi uz prijedloge. Prijedlog k(a) smatra se čistim dativnim prijedlogom dok su drugi prijedlozi predmet rasprava, osobito prijedlog prema. Iako dvojben, prijedlog prema potvrđuje osnovno dativno značenje te je njegova uporaba uz dativ točna te se prema odlikuje većom frekventnošću od prijedloga k(a). Uz ta dva prijedloga, dativnim se smatraju prijedlozi unatoč, usprkos, nadohvat, nadomak i nasuprot. Analizom novina Jutarnji list utvrdilo se postojanje pet od sedam funkcija dativa u navedenih u hrvatskoj gramatičkoj literaturi. Ističe se dativ namjene, koji se u korpusu pokazao daleko najučestalijim. Uz dativ namjene pronađeni su i dativ koristi ili štete, posvojni dativ, etički dativ te dativ smjera. Dativ smjera ili alativni dativ nekad je imao primarnu ulogu, no danas postaje sve manje zastupljen što je pokazalo i ova analiza. Dativ s infinitivom i emfatički dativ nisu pronađeni u korpusu. Prijedložni dativ u korpusu je zastupljen u velikoj mjeri, a čestotom se ističe mnogima dvojbeni prijedlog prema. Osim prijedloga prema, pronađeni su prijedlozi unatoč i usprkos, a prijedlog k(a) nije pronađen u niti jednom primjerku.