Nikola Lazanić je dalmatinski kasnorenesansni kipar i slikar koji je djelovao u posljednjoj četvrtini 16. stoljeća. Rođen je i odrastao na otoku Braču, otoku gdje je postojala duga tradicija kamenoklesarstva koja seže još u antičko doba. Nakon prvih kiparskih poduka kod bračkih klesara, odlazi u Rim gdje je boravio početkom 158 ih godina. U Rimu postaje članom uglednog Zavoda svetog Jeronima i dobiva narudžbu za reljefe s likom sveca za kuće spomenutog zavoda. Krajem 1580- ih zabilježen je u Dubrovniku gdje dobiva narudžbe, otvara radionicu i počinje uzimati pomoćnike. Po sekundarnim izvorima umire u Rimu. U Lazanićevom stvaralaštvu poznata su tri dijela: kamena oltarna pala u Nerežišćima na otoku Braču (1578.) te kipovi svetog Vlaha i svetog Jeronima za crkvu Svetog Vlaha u Dubrovniku (1589.). Uz navedene radove, Igor Fisković je Lazaniću atribuirao kamenu glavu starca koja datira iz kraja 16. stoljeća, a nalazi se u zbirci dubrovačkog dominikanskog samostana. Kiparstvo Nikole Lazanića odlikuje se vještim savladavanjem kasnorenesansnih skulptorskih principa posredstvom radova venetskog kipara Alessandra Vittorije. U teškim politiĉkim i gospodarskim vremenima uslijed neprestane turske opasnosti u zaleđu Dalmacije, i u trenutku kada je zamirala kvalitetna kiparska produkcija drevnih kamenarskih radionica, Nikola Lazanić se bez ozbiljnije konkurencije može smatrati najkvalitetnijim dalmatinskim kasnorenesansnim kiparom.