Kako i sam naslov govori, rad se bavi kiparom Alviseom Tagliapietrom osobito se fokusirajući na njegova ostvarenja na istočnoj obali Jadrana. S obzirom da je riječ o kiparu mletačkog podrijetla, važno je objasniti umjetničku situaciju toga područja u razdoblju Settecenta. Stoga će se prvo poglavlje baviti problematikom umjetničkog stvaralaštva Istre i Dalmacije odnosno pokušaju davanja odgovara na pitanja o aktivnostima lokalnih radionica te fenomenu importa koji zauzima posebnu ulogu u umjetnosti tih krajeva. Nakon upoznavanja s kiparskom situacijom, rad prelazi na iduću cjelinu orijentiranu na samog kipara. Tako će se detaljno predstaviti Tagliapietrin život uz pregled njemu atribuiranih radova. O stilskom razvoju umjetnika od početka njegove karijere pa sve do zrele faze i kasnih radova, govori zasebno izdvojena cjelina kako bi se jasnije shvatila manira u kojoj Tagliapietra izrađuje svoja djela. Posebice je zanimljivo što kipar već u počecima karijere razvija karakterističan stil bogat njemu svojstvenim elementima koji potom prevodi u još tehnički precizniji te stilski zreliji jezik. Time se prelazi na novu cjelinu, ujedno i samu temu rada, u kojoj se predstavljaju djela skulptora u Istri i Dalmaciji. Radovi su stilski obrađeni te smješteni u kontekst nastanka, ubikacije kao i problema atribucije. Kao u slučaju skulptorske opreme za crkvu svete Eufemije te svetog Krševana, pitanje atribucije Tagliapietri je neupitno s obzirom na posjedovanje dokumenta i ugovora u kojima se konkretno navodi angažman predmetnog kipara. Ipak, kod nekih radova okolnosti same narudžbe te autorstva nisu potkrijepljeni već se pripisuju kiparu na temelju određenih analogija s Tagliapietrinim poznatim radovima ili stilskim karakteristikama. O takvim situacijama svjedoče primjeri poput osorskog tabernakula te kipova izrađenih za Žverinac i Savičentu. Od radova o kojima će se govoriti u ovom poglavlju su još i mramorno raspelo s Malog Lošinja te kip iz Karlobaga. U nastavku, predstavit će se i neka od najvažnijih kiparovih djela s područja Serenissime koja su uvjetovala tijek njegove karijere te daju stilski kontekst čitavom Tagliapietrinom opusu. Svakako, u ta djela spadaju radovi za Chioggiu te skulpture za bratovštine u samoj Veneciji. Naposljetku, rad se zaključuje sintezom danih podataka te pogledom na izrečeno.