Prvi znaci stanovništva na umaškom poluotoku potječuiz 3. stoljeća, za vrijeme Rimskog Carstva. Od kraja 5. i tokom prve polovice 6. stoljeća, Umag je bio dio istočnogotskog kraljevstva, a zatim je slijedila bizantska vlada. S početkom 9. stoljeća, Umag prisvaja Karlo Veliki, sredinom 9. stoljeća Umag pada pod ItalskoKraljevstvo tese od sredine 10. stoljeća priključujeBavarskoj. Umag pristaje na venecijanski vinculo fideltas 1150. godine, dok 1269. postaje dijelom venecijanskog posjeda. Tokom mletačke vladavine Umag raste, a u 1230. godini se spominje sa statusom grada. Padom Mletačke Republike 1797. godine, vlast nad Umagom preuzima Austrija sve do 1918. godine. Tokom vladavine Italije, umaško gospodarstvo je često bilo u krizi te se stanovništvo masovno iseljavanja. S kapitulacijom Italije nastaju problemi s razgraničavanjem teritorija Istre. Umag je bio dio Zone B koja je bila pod vladavinom Slobodnog Teritorija Trsta do njenog ukidanja 1954. godine. Tada Jugoslavija preuzima Zonu B, što je postalo službeno tek 1975. godine i tada gospodarstvo Umaga ponovo raste. Umaška župa je tijekom više stoljeća mijenjala biskupsku nadležnost. Od 10. stoljeća je bila u sklopu tršćanske biskupije. Tokom 10. i 12. stoljeća nadležnost je nakratko prešla novigradskoj biskupiji, ali bi se uvijek vratila Trstu. Na početku16. stoljeća je novigradska biskupija silom preuzela umašku župu te se nakon 20 godina vratila u sklopu tršćanske biskupije. Krajem 18. stoljeća jurisdikcija umaške župe prelazi novigradskoj biskupiji, sve do njenog ukinuća 1831. godine, kada se vraća tršćanskoj biskupiji, dok danas pripada porečkoj biskupiji. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Umagu je sagrađena tokom početka 18. stoljeća. Projektirao ju je arhitekt Giovanni Dongetti te je prvi primjer neopaladijanskog tipa arhitekture u Istri. Crkva je longitudinalna sa jednim brodom i šest bočnih kapela. U inventaru umjetnina crkva sadrži oltarnu palu Krštenja Kristovog, djelo nepoznatog venecijanskog slikara, a izrađena je krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Nadalje u sakristiji se nalaze pala s prikazom Uskrslog Krista, djelo Maffea da Verone s početka 17. stoljeća i luneta s prikazomBoga Oca. Na jednom od oltara nalazi se pala Silaska Duha Svetoga, s natpisom datacije 1744. godine i inicijalima M. D. V. F. Djelo Bogorodica od sv. Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskomje rad Giacoma Alugara iz 1650. godine. U svetištu se nalazi slika Uznesenja Blažene Djevice Marije,datirana je 1788. godine i potpisana od slikara Domenica Martinellija, isti autor je izradio ciklus svetaca i alegorije Nade i Vjere, koje se nalaze na zidovima broda crkve. Na bočnim oltarima se nalaze slike tri slike iz kraja 19. stoljeća. Bartolomeo Gianelli je izradio slikuKrista i sv. Marije Margarite Alocoque, Pietro Marchesi je izradio slikuSv. Josipa i Dijeteta sa sv. Nikolom i sv. Antunom Padovanski te je Giovanni Battista Crevatin izradio slikuSvete Obitelji. Od drvenih reljefa u crkvi se nalazi drveni triptih iz 15. stoljeća te Pietà,koja se nalazila u Crkvi Majke Božije Žalosne (porušena 1954. godine) s jakim utjecajem obitelji Vivarini. Na jednom od bočnih oltara nalazi se raspelo koje se datira 1600. godine, dok se na glavnom oltaru nalaze skulpture Sv. Peregrinai Sv. Nicefora, koje je izradio Antonio Bosa, a dospjele su u Umag 1821. godine. U inventaru crkve nalazi se srebrni kip Sv. Pelegrinakojeg je izradio Giuseppe Bonanni 1911. godine. Od drvenih skulptura iz početka 20. stoljeća nalaze se kip Sv. Tereze od Dijeteta Isusa, Sv. Antuna Padovanskog s prosjakom i Bogorodice Karmelska. Od liturgijskog posuđa u inventaru crkve se nalaze četiri ciborija, četiri kustodije, devet kaleža, šest pokaznica, od kojih tri s postoljem te osam relikvijarija. Mnogi od navedenih predmeta su navedeni u popisu inventaru iz 1818. i 1928. godine.