Temeljni ciljevi ovoga rada bili su utvrditi stavove odgojitelja i nastavnika prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha u redovne odgojno-obrazovne ustanove, analizirati stavove odgojitelja i nastavnika prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha u redovne odgojno-obrazovne ustanove u relaciji sa spolom, dobi, godinama radnog staža i poznavanjem zakonske regulative o odgoju i obrazovanju djece i učenika s posebnim potrebama te utvrditi razlike između odgojitelja u redovnim predškolskim ustanovama i nastavnika u redovnim osnovnoškolskim ustanovama grada Rijeke u stavovima prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha u redovne odgojno-obrazovne ustanove. Faktorskom analizom određena je konstruktna valjanost i dimenzije konstruirane skale, dok su hipoteze testirane deskriptivnom, korelacijskom i diferencijalnom metodom. U istraživanju su sudjelovali odgojitelji i nastavnici predškolskih i osnovnoškolskih ustanova grada Rijeke, sjedišta Primorsko-goranske županije. Istraživanju se odazvalo ukupno 202 ispitanika, od kojih je 102 (50,2%) ispitanika odgojiteljske profesije, dok je njih 101 (49,8%) nastavničke profesije. U svrhu prikupljanja podataka korišten je anketni upitnik od dvije varijante - jedna za odgojitelje i jedna za nastavnike, a bio je sačinjen su od istih varijabli čija je razlika je bila samo u korištenju terminologije s obzirom na ciljanu populaciju: odgojitelj – dijete/djeca; nastavnik – učenik/učenici, odgoj-poučavanje. Upitnik je imao tri dijela kojim su se ispitivale sociodemografske karakteristike odgojitelja i nastavnika, upoznatost odgojitelja i nastavnika sa zakonskom regulativom vezanom za predškolski/osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece/učenika s posebnim potrebama i stavovi na Skali stavova prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha u redovne odgojno-obrazovne ustanove (SUOS). Odgojitelji i nastavnici iskazuju gotovo potpuno slaganje s tvrdnjama koje se odnose na dimenziju potrebe podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha, kao i s tvrdnjama koje se odnose na dimenziju socijalizacijske prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha i korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha. Odgojitelji i nastavnici se gotovo u potpunosti ne slažu s tvrdnjama koje se odnose na dimenziju negativnog utjecaja uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha. Vidljiva je povezanost između socijalizacijske prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha i negativnog utjecaja uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha te također između korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha i negativnog utjecaja uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha. Rezultati ukazuju i na povezanost između socijalizacijske prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha i potrebe podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha, kao i između socijalizacijske prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha i korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha. Povezanost je vidljiva i između potrebe podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha i korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha. Utvrđena je statistički značajna razlika po pitanju potrebe podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha s obzirom na spol, prema kojoj žene značajno više smatraju potrebnim podršku edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha. Istraživanjem je također utvrđeno kako ne postoji statistički značajna povezanost između dobi i radnog staža odgojitelja i nastavnika te bilo koje od četiri promatrane dimenzije stavova prema socijalizacijskoj prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha, potrebi podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha, korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha i negativnog utjecaja uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha. Većinski dio odgojitelja i nastavnika nije upoznat sa zakonskom regulativom vezanom za predškolski/osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece/učenika s posebnim potrebama te nema statistički značajne razlike između tih skupina u odnosu na stavove prema socijalizacijskoj prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha, potrebi podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha, korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha i negativnog utjecaja uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha. Odgojitelji u većoj mjeri pridaju važnost socijalizacijskoj prednosti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha, potrebi podrške edukacijskog rehabilitatora za uspješno uključivanje djece i učenika s oštećenjem sluha kao i korisnosti stručne službe u inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha. Doprinos ovog rada je u upućivanju na dalju edukaciju odgojitelja, a osobito nastavnika o odgojno-obrazovnom uključivanju djece/učenika s oštećenjima sluha kao i pružanju edukacijsko-rehabilitacijske i stručne podrške u procesima inkluzije. O navedenom su potrebna daljnja istraživanja.