U ovom radu autor se bavi temom eutanazije u moralno-etičkoj prosudbi. U temelju pojma eutanazija, potrebno je prema autoru na jedan jasan način ukazati na povijesno terminološku metodu pri objašnjenju pojma eutanazija. Tom metodom će se autor najviše koristiti u radu. Kroz čitavu povijest se pojavljuju različita mišljenja o eutanaziji. Da li je to nešto pozitivno ili negativno? U drugom poglavlju rada će također biti prikazan povijesni razvoj ideje eutanazije. Sveto pismo ne koristi pojam eutanazije u izvornom značenju pojma, kojim su se koristili grčko-rimski mislioci. Međutim u Novom zavjetu i Objavi stav kršćanske vjere se jasno ocrtava kroz sva stoljeća razvoja teološke znanosti. Ubojstvo je težak grijeh protiv Boga i čovjeka. U trećem poglavlju bit će prikazani neki argumenti za i neki argumenti protiv eutanazije. Kao što su kvaliteta ljudskog života i dostojanstvo ljudske osobe. Kršćanska stajališta idu uvijek protivno smrti i ubojstvu. Imajući u vidu temeljne teološke refleksije o životu, ljudskom dostojanstvu i čovjekovu određenju prije i nakon smrti. Također, autor u četvrtom poglavlju prikazuje dva vrlo važna dokumenta: Deklaraciju o eutanaziji, što je izdao Sveti zbor za nauk vjere 1980. g. i encikliku pape Ivana Pavla II. Evangelium Vitae iz 1995. godine. Autor prikazuje njihovu važnost u promicanju kulture života, nasuprot kulture smrti. Autor na kraju rada iznosi stajalište, da je prihvatljivije rješenje otvaranje novih medicinskih ustanova za palijativnu skrb i njegu, od nehumane legalizacije „samilosnog ubojstva“.