“Papa ne može biti zatočenik Vatikana. Želim doći do svih...od stepskih nomada do redovnika i sestara u njihovim samostanima...Želim prekoračiti prag svakog doma.” papa Ivan Pavao II. Za papu Ivana Pavla II. zasigurno se može reći da je bio među omiljenim poglavarima Katoličke Crkve, a stekao je i poštovanje svjetskih državnika. Papa je odlučno obnovio papinstvo te odredio smjer Crkve u 21. stoljeću. Borio se protiv potrošačkog mentaliteta koji je kao bolest obuzeo civilizaciju Zapada. Za zaokret i usmjerenje koristio se alatom dijaloga. Afirmirao je konzervativna stajališta istodobno služeći se dostignućima suvremenog svijeta. Svojim prisustvom i govorom, medijski popraćen, ujedinjavao je vjernike i učvrstio oslabljeni odnos Boga i čovjeka, jedinstvo među kršćanima te međureligijskim dijalogom uspostavljao suradnju s drugim vjerama. Papa Ivan Pavao II. bavio se i otvoreno odgovarao na aktualna pitanja, od politike do religija. Kao jedan od velikih državnika 20. stoljeća, govorio je o pojmu nacije, domoljublja, odnosa države i Crkve te zagovarao pravo svakog naroda na svoju državu, suverenost i samostalnost. U tom pogledu, stvorio je poseban odnos s vjernicima u Hrvatskoj. Imao je i jasan stav o kapitalizmu, pravima radnika, demokratskom odlučivanju te vlasništvu. Kroz osobnu patnju pronalazio je snagu i potrebu za govorom o smrti, pojmu vječnog života, socijalnoj skrbi, odnosu prema slabima i nemoćnima te važnosti i ulogama žene. Svojim pristupom i zalaganjem okupio je vjernike, omogućio osjećaj pripadnosti i jedinstva te najvažnije od svega – podijelivši misli s vjernicima, nahranio duhovnu prazninu i otuđenost te ponudio odgovore na aktualne probleme i pitanja.