U navedenom radu prikazuju se život i djelo austrijskog neurologa i utemeljitelja logoterapije, Viktora Emanuela Frankla, te Anthony de Mella, duhovnog učitelja i svećenika iz Indije. Uz prikaz njihovih glavnih djela, promatraju se temeljne sličnosti i razlike u njihovom učenju i poimanju Boga i religije. Dok je kod Frankla temeljni naglasak na ulozi i međusobnom odnosu psihoterapije i duhovnosti, kod de Mella se pojam duhovnosti često poistovjećuje s pojmom buđenja. U Franklovom učenju, religija i duhovnost ispunjavaju važnu funkciju u mentalnom zdravlju, pozitivno i negativno utječući na cjelokupno blagostanje osoba sa i bez određenih poremećaja. Također, religija i duhovnost ispunjavaju vitalni dio unutar postavke terapije, koja uključuje njezinu funkciju u dijelu procjene terapijskog postupka. S druge strane, otac de Mello u svojim ranim spisima, otkrivajući utjecaj budističkih i taoističkih duhovnih strujanja, ostao je u granicama kršćanske duhovnosti. U navedenim knjigama tretira različite vrste molitve: molbu, zagovor i hvalu te o Bogu govori kao o onome koji je iznad svega što možemo pojmiti. Međutim, postoje brojne kontroverze vezane za de Mella temeljene na njegovim kasnijim djelima. Dok u jednom trenutku knjigu posvećuje Blaženoj Djevici Mariji, u drugom pak negira Božje postojanje te govori kako su religije, uključujući kršćanstvo, jedna od glavnih prepreka otkrivanju istine Iz navedenog razloga, Sveta Stolica je 25. 8. 1998. godine (11 godina nakon de Mellove smrti) priopćila kako su njegova djela ne spojiva s katoličkom vjerom te je pozvala biskupe iz cijeloga svijeta da povuku navedena djela iz prodaje. Temeljna razlika između Frankla i de Mella jest činjenica kako je Frankl bio židov, a de Mello katolički svećenik. Ipak, razlike među njima su brojne. Čini se kako je de Mellovo nastojanje da upotrijebi razne religijske i kulturne elemente koji su ga tokom života okruživali, u jednom trenutku počelo štetiti njegovom svjedočenju Isusa Krista u skladu s kršćanskom Objavom i tradicijom.