U ovom radu bavit ćemo se pojmom genija, specifično pojmom umjetničkog genija. Prije nego li pokušamo shvatiti koje su to karakteristike umjetničkog genija, razmotrit ćemo na koji način psiholozi shvaćaju genijalan karakter, te u kojim se ljudskim domenama genijalnost uopće nalazi. Započetak ćemo razmatrati misli psihologa Deana Keitha Simontona, istražujući kako genij uopće nastaje. Genijalni umjetnik i znanstvenik razlikuju se u mnogo toga, kao što se razlikuju i sama umjetnost i znanost. Prema analizi njihovih sposobnosti koju predstavlja Paul Thagard, nastojat ćemo pokazati da iako su oni različiti ne znači da je jedno od njih manje vrijedi od drugog. Zbog svoje ekscentričnosti za umjetničke genije se često kaže da su i „ludi“, a Cesare Lombroso bio je prvi koji je primijetio kako genijalni umjetnici upravo zbog svojih mentalnih oboljenja uspijevaju proizvoditi genijalna djela. Genijalnost tako kod genijalnih umjetnika može proizaći upravo iz njihove „ludosti“. Za filozofsko razumijevanje genijalnosti i njezino bolje tumačenje unutar samog ljudskog duha, potrebno je krenuti od poimanja antičkih filozofa. Iako nije smatrao da je umjetnost dobra za narod, Platon ipak objašnjava kako bitnu ulogu u stavralačkom procesu umjetnika genija igra nadahnuće. Aristotel, za razliku od Platona, daje jednu posebnu ulogu umjetnosti za čovjekov život, a tu ulogu pronalazimo u njegovoj definiciji tragedije. Alexander Gottlieb Baumgarten u romantizmu određuje estetiku kao zasebnu filozofsku disciplinu. Za genija Baumgarten kaže da mora srušiti sva stara pravila kako bi stvorio ona nova, te da je sposobnost genija da iz zbrkanosti uspije prikazati ono jasno. Nadalje, promotrit ćemo misli Immanuel Kanta. S obzirom da je u Kantovomfilozofskom sistemu sve povezano, bit će nam potrebno objasniti položaj estetike i umjetnosti unutar njegovog sistema, kako bismo shvatili kako on poima genija. Genij je za njega urođena sposobnost koja daje pravilo umjetnosti, a glavna sposobnost genijalnosti za njega je to da je umjetnički genij originalan. Arthur Schopenhauer mnogo toga prihvaća od Kanta, pa se tako i on bavi poimanjem umjetničkog genija. Genij je za njega sposobnost intelekta da zadobije prevlast nad voljom, tako da je objektivizira. Za razliku od talenta, koji je ograničen voljom, genij uspijeva uz pomoć mašte promatrati svijet oslobođen od volje, te ga može spoznati onakvim kakav on uistinu jest.