Pojava novog ateizma kao određenog stajališta i privatnog svjetonazora ne predstavlja nužno problematiku za religije i religijsko učenje. Međutim, velika i ubrzana popularnost koju su novoateistički autori stekli u proteklom desetljeću na temelju stavova navodno utemeljenih na znanosti i razumu, naviješta mogućnost velike promjene u društvu, pa i u cijeloj zapadnoj civilizaciji. Stajalište novih ateista o cjelokupnoj slici svijeta koja je objašnjiva znanošću i u kojoj više nema mjesta za Boga, odnosi se na sve dimenzije društva i prožima sve dimenzije čovjekovog društvenog postojanja s namjerom da se proširi i na privatno postojanje. Iako su mnoga stajališta novih ateista utemeljena na vjerovanju, ipak dobivaju veliku pozornost od ljudi diljem svijeta, čemu ne odmaže ni česta pozitivna medijska pokrivenost. Novi ateizam izgleda kao još jedan pokušaj razdvajanja ljudi na potlačene i tlačitelje, a sada izabrani tlačitelj je, ne samo institucionalizirana religija (ponekad i sam Bog), već i sama vjera kao takva. Kroz ovaj rad postupno razotkrivam neke dogme, odnosno dogmatična načela novih ateista koja su zastupljena u njihovim djelima. Obrađena su mišljenja i djela najpoznatijih novih ateista, a to su Richard Dawkins, Sam Harris, Daniel Dennett i Christopher Hitchens ili senzacionalističkim rječnikom rečeno – Četiri jahača novog ateizma.