U svrhu zadaće destrukcije zapadne ontologije, njemački filozof Martin Heidegger vraća se na izvorno grčko razumijevanje bitka te promišlja sudbu bitka, odnosno, kako je pitanje o bitku kao bitku, a potom i pitanje o smislu bitka palo u zaborav. Heideggerovo mišljenje kreće se u razlikovanju biće s jedne strane i bitka s druge strane što nazivamo ontologijskom diferencijom. U okviru ovakvog mišljenja Heidegger razvija fundamentalnu ontologiju te daje određenje filozofije i metafizike poradi koje se dogodio zaborav bitka. Prema Heideggeru bit nihilizma je metafizika. Upravo je pitanje nihilizma zajedničko Martinu Heideggeru i misliocu Fridrichu Nietzscheu. Naime, u okviru zadaće destrukcije zapadne ontologije, Heidegger provodi kritiku Nietzschea koja se sastoji od razilaženja i metadiskursa. Interpretirajući Nietzschea, Heidegger smatra da je Nietzsche prvi spoznao i promišljao nihilizam, ali da nije uvidio bit nihilizma. Odredivši volju za moć kao egzistenciju bića-u-cjelini, Nietzsche je ostao unutar metafizičke tradicije koja promišlja bitak bića, a ne bitak kao takav. Stoga, Heidegger Nietzschea proglašava vrhuncem metafizike. Do takvog zaključka Heidegger je došao razmatrajući pet temeljnih riječi Nietzscheove metafizike, a to su: volja za moć, nihilizam, vječiti povratak Jednakog, nadčovjek i pravednost. Svrha Heideggerove destrukcije povijesti ontologije, koja uključuje i kritiku Nietzschea, je pozitivna. Naime, Heideggerova nakana nije negiranje povijesti, već misaonim vraćanjem i destrukcijom on želi prevladati metafizičko mišljenja od Platona do Nietzschea. Heidegger poziva na mišljenje koje pripada bitku, koje sluša bitak.