| Abstract | U prvom je djelu rada riječ o metaetici uopće te nekim od glavnih značajki metaetičkog diskursa. Izloženo je što metaetika jest, kojim se pitanjima bavi te kako je dijelimo na razdoblja unutar 20. st. Uz prvi je dio napravljena razlika između moralnog realizma i nerealizma, na kojoj se distinkciji okvirno u radu gradi drugi i treći dio; realizam – kognitivizam i nerealizam – nekognitivizam. Naposljetku prvog dijela je izložen pregled Mooreovog shvaćanja ideala etike kao znanosti te pojma dobro, što predstavlja početak u nizu suvremenih metaetičkih teorija. U drugom smo dijelu rada napravili pregled kognitivističkih strategija razumijevanja moralnog iskaza. Preko Jacksonovog smo plana Canberra vidjeli kognitivistički pokušaj izbjegavanja Mooreovog OQA. Preko Cornell realizma smo vidjeli tvrdnju da moralni iskaz izriče sui generis prirodni sadržaj, iako je takvom postupku primarno opravdanje bilo u eksplanatornoj moći moralnog sadržaja kojom se objašnjavao govor o moralu uopće. Zatim, vidjeli smo Railtonov plan redukcije moralnog iskaza na sadržaj x, odnosno vjerovanje ustoličeno po, primjerice, racionalnosti društva, koje svojom intrinzičnom vrijednošću poput, primjerice, - „mogu li ovim ostvariti svoj cilj“ - motivira agenta na moralnost. Naposljetku, preko primjerne error theorya kao izazov kognitivističkim teorijama, dovršili smo pregled metaetičkih teorija koje se oslanjaju na moralni realizam. U trećem, posljednjem dijelu rada, napravljen je pregled nekognitivističkih strategija razumijevanja moralnog iskaza, odnosno emotivističke postavke da iskaz izražava moralni sentiment, a zatim ekspresivističke postavke da iskaz izražava mentalno stanje. Pritom smo izložili osnovne postavke Ayerovog i Stevensonovog emotivizma pri čemu smo došli do Frege – Gechovog problema, koji je u radu uzet kao okosnica za izlaganje ekspresivističke teorije Simona Blackburna i ekspresivizma normi Allana Gibbarda. Obuhvaćene ekspresivističke teorije izložene su kroz odgovore koje pružaju na Frege – Gechov problem, pri čemu Blacburn smatra da moralni iskaz izražava stavove odobravanja ili neodobravanja, dok Gibbard smatra da iskaz izražava racionalnost prihvaćanja ili neprihvaćanja moralnih normi. Naposljetku, čitatelja valja napomenuti kako ovaj rad nije obuhvatio raspravu o teorijama moralne motivacije, već su izložene metaetičke teorije ograničene na strategije koje primjenjuju ne bi li opravdale tvrdnje o tome što moralni iskaz iskazuje. |
| Abstract (english) | First section of the work is characterised by talk of the main features of metaethical discourse; what concerns metaethical discourse, what questions it hopes to answer and how can we track it through 20th century. In this part we can see the difference between moral realism and nonrealism, which is ground for second and third part that concerns about relations of; realism – cognitivism and non-realism – non-cognitivism. The end of the first section is dominated by the G. E. Moore's question about nature of good and about the scientific ideal of ethics. In the second part of our paper, we have reviewed the cognitivist strategies of understanding the moral testimony. Through Jackson's Canberra plan, we saw a cognitive attempt to avoid Moore's OQA. Through Cornell realism we gained insight into the assertion that moral testimony proclaims sui generis natural content, although such treatment was primarily justified either in the exploratory power of moral content explaining the speech of morality at all. Then, we have seen Railton's plan to reduce the moral statement to the content x, or belief. Finally, through error theory as a challenge to cognitivist theories, we have completed a review of metatheory theories that rely on moral realism. In the third, last part of the paper, an overview of non-cognitivist strategies of understanding the moral statement, or emotivist proposition that claims the moral statement expresses the moral sentiment and then expressivist claim that moral statement expresses the mental state. We have presented the basic claim of Ayer and Stevenson 's emotivism, and we came to Frege - Gech' s problem, which was used as a backbone for the expressivist theories of Simon Blackburn and Allan Gibbard. The aforementioned expressivist theory is exposed through the answers provided to Frege - Gech 's problem, where Blacburn thinks moral statement expresses approval or disapproval positions, while Gibbard thinks that statement expresses the rationality of accepting or not accepting moral norms. Finally, the reader should note that this work did not cover the discussion of the theories of moral motivation, but subjected to metaetchical theories limited to the strategies they apply in order to justify the allegations of what the moral statement indicates. |
