| Abstract | Hrvatski narodni preporod samo je jedan u nizu brojnih nacionalnih, političkih i kulturnih pokreta koji se javljaju kao posljedica Francuske revolucije te zahvaćaju veliki dio europskih država, a vode prema izgradnji moderne europske nacije. U slučaju današnje Hrvatske, preporodni se pokret ne javlja istovremeno u svim njezinim područjima. Dok se u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji kraj tridesetih i početak četrdesetih godina 19. stoljeća smatra vrhuncem preporoda, isti se u Dalmaciji osjetnije počinje osjećati tek šezdesetih godina istog stoljeća. Unatoč navedenoj vremenskoj razlici, cilj je preporoda bio isti. U načelu se zahtjevi hrvatskih preporoditelja svode na traženje ujedinjenja Dalmacije s ostatkom matične zemlje te uvođenje hrvatskog jezika kao službenog. Ti su zahtjevi oblikovali i politiku Dalmacije do kraja 19. stoljeća. Naime, gotovo cijela druga polovica stoljeća obilježena je borbom autonomaša i narodnjaka, protivnika i zagovaratelja ujedinjenja. Sukob suprotstavljenih političkih opcija nije mimoišao ni Sinj i Cetinsku krajinu, stoga je svrha ovog diplomskog rada prikaz tijeka borbe, njezinih rezultata i posljedica koje je za sobom ostavila. Početkom šezdesetih godina vlast u sinjskoj općini nalazila se čvrsto u rukama autonomaša, međutim već je krajem istog desetljeća oporba uspjela preuzeti vlast u svoje ruke. U borbi koja je trajala desetak godina u narodnjačkoj je opciji sudjelovalo nekoliko sinjskih varoških obitelji, no glavni teret podnijeli su sinjski franjevci na čelu s fra Antom Konstantinom Matasom. Nacionalno osviješteni, franjevci su se zdušno usprotivili povlaštenoj tradicionalnoj eliti te stali u obranu zapostavljenog naroda. Svojim su radom i trudom stali na kraj nepravdi koju je talijanizirana manjina nametnula hrvatskom narodu i jeziku. |
| Abstract (english) | The Croatian National Revival is only one in a row of the numerous national, political and cultural movements emerging as the consequence of the French Revolution and enveloping the major number of the European states, while leading towards the creation of the modern European nation. In the case of today’s Croatia, the Revival movement does not occur simultaneously in all its areas. While in Banus’s Croatia and Slavonia the end of the 1830s and the beginning of the 1840s are considered to have been the Revival’s climax, the one in Dalmatia is more intensively felt only in 1860s. In spite of the mentioned time difference, the aim of the Revival was the same. In principle, the demands of the Croatian Revivalists come down to asking for reuniting Dalmatia with the rest of the motherland and introducing the Croatian language as an official one. Those demands also shaped the politics of Dalmatia until the end of the 19th century. Namely, almost the whole second half of the century is marked by the fight between autonomaši and narodnjaci, opponents and adherents of the reunion. The conflict between the opposite political parties did not evade either Sinj or Cetina Region, so the purpose of this diploma paper is the depiction of the course of the fight, its results, and consequences that it left behind. At the beginning of the 1860s, the power in Sinj’s municipality was firmly in the hands of autonomaši, however, already at the end of the decade, the Opposition managed to grasp the power. In the fight lasting for about ten years, the cause of narodnjaci was supported by a few families from Sinj’s varoš, but the burden of their cause was carried mainly by the Franciscans of Sinj led by fra Ante Konstantin Matas. Led by their strong national consciousness, the Franciscans ardently opposed the privileged traditional elite and leapt to the neglected people’s defense. With their hard work and all the efforts, they terminated the injustice forced upon the Croatian people and language by the Italianized minority. |
