| Abstract | Zatvori nisu nedavna pojava i iako imaju niz nedostataka, ljudi još uvijek nisu došli do
nekog boljeg rješenja. U zatvoru borave zatvorenici i djelatnici. Zadaća zatvorskog osoblja je
na prvom mjestu organizirati zatvore tako da se društvo zaštiti od opasnih počinitelja
kaznenih djela. Istovremeno, zatvorsko osoblje treba organizirati zatvore da budu sigurna
mjesta, kako za svakog zatvorenika tako i za zaposlenike. Uz to, zatvorsko osoblje ima zadaću
organizirati život u zatvorima tako da se zatvoreniku već od dolaska u zatvor omogući
priprema za život na slobodi. (Babić, Josipović, Tomašević, 2006: 687). Pojmom zatvorenik
označuje se osoba kojoj je izrečena kazna zatvora zbog kaznenog djela, a nalazi se na
izdržavanju kazne u zatvoru ili kaznionici.
Ovaj rad se bavi iskustvom zatvora od strane djelatnika zatvora, te od strane bivših
zatvorenika, koji su izvršavali kaznu zatvora u različitim zatvorima ili kaznionicama, zbog
različitih kaznenih djela. Posebni ciljevi istraživanja odnosili su se odnose među
zatvorenicima, zatvoreničke grupe, odnose među zatvorenika i djelatnika, te resocijalizaciju
zatvorenika. S obzirom na temu i ciljeve istraživanja, korištena je kvalitativna metoda
prikupljanja podataka, točnije, polu-strukturirani intervju. Sudionici su odabrani metodom
snježne grude. Ukupno je sudjelovalo 7 sudionika, od čega su 3 djelatnika i 4 bivša
zatvorenika. Iskustva zatvora se razlikuju od sudionika, do sudionika. Odnosi među
zatvorenicima su uglavnom kolegijalni s povremenim sukobima. Grupe unutar zatvora se
formiraju među zatvorenicima, pri čemu se ističe formacija na osnovi mjesta stanovanja, te
postoji formacija koju rade djelatnici zatvora. Odnose između djelatnika i zatvorenika,
djelatnici opisuju kao ljudske, a bivši zatvorenici tvrde da odnosi ovise o zatvoru u kojem
izvršavaju kaznu, raspoloženju djelatnika, ali i zatvorenika i sl. Što se tiče resocijalizacije,
rezultati nisu baš pozitivni, s obzirom da postoji velik broj recidivista u zatvorima. U ovom
istraživanju sudjelovala su 3 recidivista koji smatraju da resocijalizacija nije uspješna zbog
odluke zatvorenika, vanjskih okolnosti ili zbog ne dovoljnog rada na resocijalizaciji. |
| Abstract (english) | Prisons are not a recent phenomenon and although they have a number of disadvantages,
people still haven't come up with a better solution. Prisoners and employees stay in the prison.
The task of prison staff is primarily to organize prisons in such a way as to protect society
from dangerous criminals. At the same time, prison staff should organize prisons to be a safe
place, both for every prisoner and for employees. In addition, the prison staff has the task of
organizing life in prisons so that the prisoner can be prepared for life in freedom right from
his arrival in prison. (Babić, Josipović, Tomašević, 2006: 687). The term prisoner refers to a
person who has been sentenced to prison for a criminal offense and is serving his sentence in
a prison or penitentiary.
This paper deals with the experience of prison by the employees, and by former prisoners
who served prison sentences in different prisons or penitentiaries for different crimes. The
special objectives of the research were related to relations between prisoners, prisoner groups,
relations between prisoners and employees, and resocialization of prisoners. Considering the
topic and objectives of the research, a qualitative method of data collection was used, more
precisely, a semi-structured interview. Participants were selected using the snowball method.
A total of 7 participants took part, of which 3 were employees and 4 were former prisoners.
The experiences of prison differ from participant to participant. Relations between prisoners
are mostly collegial with occasional conflicts. Groups within the prison are formed among the
prisoners, where the formation based on the place of residence stands out, and there is a
formation made by prison employees. The employees describe the relations between
employees and prisoners as human, and former prisoners claim that the relationships depend
on the prison where they are serving their sentence, the mood of the employees, but also the
prisoners, etc. As for resocialization, the results are not very positive, given that there is a
large number recidivists in prisons. 3 recidivists participated in this research, who believe that
resocialization is not successful because of the prisoner's decision, external circumstances or
due to insufficient work on resocialization. |
