Cilj ovog diplomskog rada je utvrditi metrijske karakteristike novokonstruiranih testova za procjenu koordinacije u ritmu kod djece predškolske dobi. Koristila su se tri testa: „clapping test“ (R+N), „test for leg rhythm“ (N), i „cross leg test“ (R+P). Istraživanje je provedeno na uzorku od 16 djevojčica u dobi od 5-6 godina, polaznica dječjeg vrtića Calimero, Split. Podaci prikupljeni u ovom istraživanju su obrađeni u programu Statistica ver.13.0. Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da gotovo svi novokonstruirani testovi kojima se procjenjuje koordinacija u ritmu imaju vrlo dobre metrijske karakteristike jer pokazuju visoku pouzdanost, zadovoljavajuću homogenost i normalnu distribuiranost. Faktorskom analizom ekstrahirao se jedan latentni podatak, tj. nešto manja projekcija koju ostvaruje varijabla R+N, a nešto nižu korelaciju varijable R+N možemo obrazložiti time što je taj test kompleksniji pri izvođenju, fizički zahtjevniji. Pretpostavlja se da je došlo do efekta učenja. S obzirom na vrlo kvalitetne strukture korelacijskih varijabli i njihovih projekcija na glavnu komponentu može se zaključiti da sve varijable pripadaju istom prostoru što nam ukazuje da svi novokonstruirani testovi mjere istu sposobnost. Budući pravac ovog istraživanja bi mogla biti i pragmatična valjanost, što bi zahtjevalo daljnju detekciju različitih skupina djece, veći broj ispitanika koje bi odvajali po dobnim skupinama, te bavljenjem aktivnosti vezano za koordinaciju u ritmu.