| Abstract | Jedan od glavnih izazova u današnjem društvu je sve veći broj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ova djeca, zbog nedostatka stalne i sigurne emocionalne podrške, često imaju poteškoća u razvoju sigurne privrženosti, što može značajno utjecati na njihov cjelokupni psihosocijalni razvoj. Privrženost se smatra ključnim faktorom u emocionalnom razvoju djece, a teorija privrženosti Johna Bowlbyja naglašava važnost ranih emocionalnih veza u razvoju djeteta.
Djeca koja rastu bez roditeljske skrbi, primjerice u institucijama ili udomiteljskim obiteljima, često razvijaju nesigurne oblike privrženosti. To uključuje obrasce nesigurno-izbjegavajuće, nesigurno-otporne ili dezorganizirane privrženosti, što dodatno otežava njihov emocionalni razvoj i može rezultirati problemima u odnosima i ponašanju u kasnijem životu.
Pedagozi imaju ključnu ulogu u pružanju podrške ovoj djeci. Pedagoške kompetencije, koje uključuju razumijevanje razvojnih potreba djece, emocionalnu inteligenciju, empatiju i specifične pedagoške intervencije, ključne su za poticanje razvoja sigurne privrženosti. U radu se ističe kako pedagozi moraju imati stručne kompetencije koje im omogućuju stvaranje sigurnog okruženja za djecu, što uključuje poticanje pozitivnih emocionalnih veza, razvijanje socijalnih vještina i pružanje podrške za psihološku stabilnost.
Suvremena pedagoška praksa naglašava važnost individualnog pristupa svakom djetetu, uzimajući u obzir specifične potrebe djece bez roditeljske skrbi. U tom kontekstu, ključna pedagoška intervencija je poticanje sigurne privrženosti kroz programe temeljene na teoriji privrženosti. Istraživanja pokazuju da su takvi programi učinkoviti u poboljšanju osjetljivosti skrbnika na emocionalne potrebe djece, što posljedično poboljšava razvoj sigurne privrženosti.
Zaključno, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi imaju povećan rizik od emocionalnih i psihosocijalnih problema zbog nesigurne privrženosti. Pedagozi, kao ključni profesionalci u njihovom razvoju, moraju razvijati svoje kompetencije kako bi na odgovarajući način reagirali na potrebe ove ranjive skupine djece. Uloga pedagoga u stvaranju stabilnog i sigurnog okruženja od presudne je važnosti za razvoj djece i njihove dugoročne šanse za uspješan psihosocijalni razvoj. |
| Abstract (english) | One of the main challenges in today’s society is the growing number of children without adequate parental care. These children, due to the lack of consistent and secure emotional support, often struggle to develop secure attachment, which can significantly affect their overall psychosocial development. Attachment is considered a key factor in children's emotional development, and John Bowlby's attachment theory emphasizes the importance of early emotional bonds in a child’s growth.
Children raised without parental care, for example in institutions or foster families, often develop insecure forms of attachment. This includes patterns of insecure-avoidant, insecure-resistant, or disorganized attachment, which further complicates their emotional development and can lead to issues in relationships and behavior later in life.
Educators play a crucial role in supporting these children. Pedagogical competencies, including an understanding of children's developmental needs, emotional intelligence, empathy, and specific pedagogical interventions, are essential for fostering the development of secure attachment. The paper highlights that educators must have professional competencies that enable them to create a safe environment for children, which includes fostering positive emotional bonds, developing social skills, and providing support for psychological stability.
Modern pedagogical practice emphasizes the importance of an individualized approach to each child, taking into account the specific needs of children without parental care. In this context, a key pedagogical intervention is the promotion of secure attachment through programs based on attachment theory. Research shows that such programs are effective in improving caregivers' sensitivity to children's emotional needs, which in turn enhances the development of secure attachment.
In conclusion, children without adequate parental care are at increased risk of emotional and psychosocial problems due to insecure attachment. Educators, as key professionals in their development, must develop their competencies to appropriately respond to the needs of this vulnerable group of children. The role of educators in creating a stable and secure environment is crucial for the children’s development and their long-term chances for successful psychosocial growth. |
