U diplomskom radu provedena je komparativna analiza provedbe Bolonjskog procesa u Hrvatskoj i u Danskoj, i to kroz odnos struktura visokoškolskog obrazovnog sustava i načina provedbe Bolonjskog procesa, ustroj nacionalnih organizacija koje služe kao podrška visokom školstvu te način financiranja visokog školstva. Hrvatska i Danska prihvatile su najvažnija načela Bolonjskog procesa, ali je razlika u njihovoj primjeni. Problem koji je zajednički visokoškolskom obrazovanju jedne i druge države je manja fleksibilnost prilikom upisa diplomskih studija. Međutim, hrvatski studenti s preddiplomski studijem nisu konkurentni na tržištu rada poput danskih studenata, nastava se ne može kvalitetno izvoditi zbog organizacijskih i prostornih problema, a studenti nemaju utjecaj na kvalitetu organizacije studija. U Hrvatskoj je za visokoškolsko obrazovanje zaduženo tek jedno ministarstvo unutar kojeg djeluje posebna uprava koja je orijentirana na tu razinu obrazovanja, dok su u Danskoj za visokoškolsko obrazovanje zadužena čak tri ministarstva. Osim toga, u Hrvatskoj je najvažnija institucija koja je uz nadležno ministarstvo zadužena za visokoškolsko obrazovanje Agencija za znanost i visoko obrazovanje, dok u Danskoj djeluje veći broj nacionalnih institucija. U području financiranja visokog školstva u Hrvatskoj i Danskoj postoje najveće razlike. Danska za obrazovanje izdvaja veći iznos od Hrvatske iz državnog proračuna, u Danskoj su svim studentima besplatne školarine, studenti dobivaju potporu od države tijekom studija i bonuse ako završe studij u roku, a bonuse dobivaju i sveučilišta. U Hrvatskoj se dio studenata školuje besplatno, a ostali o vlastitom trošku, stimulacije su neznatne i nisu za sve studente. Visokoškolsko obrazovanje Hrvatske i Danske povezuju tek prihvaćanje mjera koje su određene Bolonjskom deklaracijom, ali ne i njihova primjena, kao ni ustroj visokoškolskih institucija koje su nadležne za visokoškolsko obrazovanje, a najmanje način financiranja visokoškolskog obrazovanja jedne i druge države.