Abstract | Tema diplomskog rada je metodologija prevođenja književnog teksta i upotreba prevoditeljske tehnike transpozija pomoću koje se jedna gramatička ili leksička kategorija zamijenjuje drugom, a da se pritom ne promijeni smisao. U tom procesu za sobom povlači i promjene u sintaksi. Da bi se što bolje objasnio princip rada transpozicija, prije same analize predstavljen je kratki presjek znanosti prevođenja, kako se mijenjala kroz godine i što je imala za cilj u određenom razdoblju.
Kao glavni jezičari i teoretičari koji su doprinijeli razvoju znanosti kao autonomnog područja izdvajaju se De Saussure i Chomsky, prvenstveno jer su u svojim radovima prikazali kako je jezik složena mreža međusobno povezanih jedinica što u analitičkom dijelu rada potkrijepljenim primjerima dovodi do zaključka kako prevođenje i samo jedne riječi utječe na sintaksu cijele rečenice, tj. jedna promjena može biti uzročnik drugih koje joj neposredno prethode ili slijede.
Budući da se radi o književnom tekstu koji ima ekspresivnu funkciju, jezične karakteristike su usko povezane s karakteristikama samog autora, zbog čega je potrebno naročitu pozornost posvetiti da se izvorni tekst što vjernije prenese na jezik-cilj. Da bi se sačuvao izvorni efekt teksta, prevoditelj mora biti svjestan vjerodostojnog prenošenja autorovih misli i ideja, osim razlika u sintagmatskim i paradigmatskim odnosima, U proučavanju različitih implikacija koje jedna riječ može sadržavati istaknuli su se Bally, Sapir i Bloomfield, međutim dok su oni samo priznavali postojanje takvih jezičnih posebnosti, tek sam čin prevođenja i prevoditelj može utvrditi koji su njegovi konkretni razlozi.
Semantička funkcija riječi, njihov semantički sadržaj, kao i sintaktički i semantički odnosi među riječima unutar fraze glavni su uzroci transpozicija. Gramatičke kategorije koje su najpodložnije promjenama su leksičke jedinice najzastupljenije u jeziku: imenice, glagoli i pridjevi. Unutar zadanog korpusa transpozicija su potaknute morfološkim faktorom određene jezične jedinice, u slučaju kad termin ima prefiks ili sufiks semantičkog sadržaja i sintaktičkom funkcijom određene jezične jedinice iz izvornog teksta, u tom slučaju uzrok promjene je posredstvo prijedloga. |