Abstract | Smještajem djeteta u instituciju nastoji se reducirati rizike, te poticati pozitivne promjene u ponašanju. Ono što obilježava svaki tretman je kontekst u koji je uronjen. Dijelovi konteksta koji djeluju isprepleteno predstavljaju temelj za planiranje i ostvarivanje uspješne i adekvatne intervencije. Odnose se na sve ono što dijete okružuje te s čim je u kontaktu za vrijeme svog smještaja. Brojna istraživanja bave se područjem tretmana te onog što taj tretman čini. Ipak, primijećeno je kako ovo područje nije dovoljno istraženo te zahtijeva daljnji rad na tome.
Ovim se radom željelo ispitati kako korisnici doma za odgoj razmišljaju o institucionalnoj intervenciji i tretmanu te kako doživljavaju različite elemente tretmana (tretman, međusobne odnose, sigurnost i strukturiranost, zastupanje prava korisnika, obiteljska orijentacija, izlazak iz ustanove). Također se željelo istražiti kako bi trebao izgledati efikasan tretman iz perspektive samih korisnika.
Dobiveni rezultati pokazuju kako korisnici značenje tretmana baziraju na vlastitom viđenju te kako se pri dolasku u dom ispitanicima ne pojašnjava svrha smještaja. O međusobnim odnosima s odgajateljima i drugim korisnicima mišljenja ispitanika su podijeljena pa se može zaključiti kako sve ovisi o individualnim karakteristikama pojedinca. Sigurnost se pokazala kao područje na kojem treba dosta poraditi kako je većina ispitanika izjavila kako se ne osjećaju sigurno u institucionalnom okruženju. Po pitanju poštivanja i zastupanja prava mišljenja su također podijeljena, ali vidljivo je kako institucije pružaju korisnicima mogućnosti sudjelovanja u vlastitom tretmanu. Da je obitelj važan čimbenik za uspješan tretman složila se većina ispitanika te naglasila kako je treba što više uključivati. Po pitanju izlaska iz tretmana većina ispitanika smatra da institucija ne pruža dovoljno te da suradnjom s drugim udrugama to stanje može popraviti. Tako bi korisnici bili spremniji za izlazak, a stopa recidivizma bi se smanjila. |
Abstract (english) | Placing the children in an institution attempts to reduce the risks and encourage positive changes in their behavior. What denotes each treatment is the context in which it is immersed. Parts of the context acting intertwined represent the foundation for the planning and realization of a successful and adequate intervention. These parts refer to everything that surrounds the child and everything that the child comes in contact with during his stay. Numerous studies deal with the area of treatment and with what this treatment does. However, it was noted that this area is not sufficiently explored and that it requires further studying.
This paper attempts to examine how users of home for children with behavioral problems feel about institutional intervention and treatment, as well as how they perceive various elements of the treatment (the treatment itself, interrelationships, safety and structure, representing the rights of users, family orientation, and finally, leaving the institution). We also wanted to explore what an effective treatment from the users' persepctive should look like.
The results show that the users base the meaning of the treatments on their own vision, and that upon the arrival the respondents were not explained the purpose of their accommodation. The respondents' views about the relationships with the educators and other users are divided, which leads us tothe conclusion that it all depends on the individual characteristics of the users. Security has proven to be an area that requires a lot of work, because a majority of the respondents said that they do not feel safe in the institutional environment.
In terms of respecting and representating the rights, the opinions are also divided, but it is obvious that the institutions provide users with the opportunity to participate in their own treatment. The majority of the participants agree that the family plays an important role in a successful treatment, while also stressing that it is necessary to include families as much as possible. When it comes to leaving the treatment, a majority of respondents think that the institution does not offer them much, but also that it can be fixed by cooperating with other organizations. This way, users would be more ready to go out in the world, and the rate of recidivism would be reduced. |