U ovom diplomskom radu analiziramo prevođenje inovativnih metaforičkih izraza sa slovenskog na hrvatski jezik. Rad se bavi razlikovanjem konvencionalnih i inovativnih metafora te načinima na koje studenti prevode te metafore. Konvencionalne metafore su frekventne i prepoznatljive u jeziku, dok su inovativne rijetke i zahtijevaju kreativniji pristup prevođenju. U prvom dijelu rada donosimo definicije metafore i objašnjavamo motivacije iza metaforičkih proširenja, tvrdeći da one proizlaze iz potrebe za objašnjenjem apstraktnih pojmova. Za razumijevanje, shvaćanje i obradu metafora koristi se kognitivno lingvistički pristup, u kojem se posebno ističu razlike između konvencionalnih i inovativnih metafora. Za potrebe istraživanja, prikupljen je korpus metaforičkih izraza iz hrvatskog korpusa hrWaC i uspostavljeni su kriteriji za razlikovanje konvencionalnih i inovativnih metafora. Frekventnost uporabe u jeziku koristi se kao glavni kriterij za ovo razlikovanje. U drugom dijelu rada provodimo ispitivanje među studentima diplomskog studija slovenskog jezika, analizirajući kako prevode odabrane metaforičke izraze sa slovenskog na hrvatski. Kroz analizu rezultata identificiramo strategije njihova prevođenja. Zaključak rada donosi sintezu istraživačkih rezultata, potvrđujući hipotezu da su inovativne metafore zahtjevnije za prevođenje zbog svoje nekonvencionalnosti i kreativnog karaktera. Naglašava se važnost razumijevanja kognitivnih mehanizama u prevođenju metafora kako bi se postigao što precizniji i kulturno adekvatan prijevod.