| Abstract | This dissertation is a comparative study of the Czech Republic and Croatia built on the logic of different outcomes regarding the perception of the European Union in the context of the migration crisis. Two Central European cases represent one case of a member state, the Czech Republic, which rejected deeper integration into the EU through the rejection of mandatory migrant quotas and whose political elites politicized the topic of migration and linked it with questions of European integration in a critical manner. In contrast, the other case, that of Croatia, shows the absence of these observations. Building on theories of European integration, above all the post-functionalist approach, the dissertation looks at not only political elites but also the attitudes of citizens, asking if they can be linked with positions of political actors. Attitudes of citizens are analyzed through cross-national survey data. Political elites are investigated through three sources: expert opinions on party positions, political party parliamentary manifestos, and online media texts. The main goal of the dissertation was to answer how the politicization of the migration crisis reflected on the perception of the European Union. The findings can be summarized by stating that the Czech Republic needs to be understood as a case where marked sensitivity about questions of sovereignty developed, paving the way to political consensus about differentiated integration. In Croatia, the political elites understood migration as an issue that has to be managed humanely and in cooperation with the EU. The dissertation also asked what the dynamics between the citizens and political elites were like regarding the perception of the European Union. Based on the evidence present in the dissertation, a top-down process can be argued as decisive in the Czech Republic, despite some evidence that also shows the relevance of the concerns and actions of citizens in shaping political elites’ actions and positions. Finally, the dissertation sought to offer some explanations as to why Czech political elites politicized the topic during the height of the crisis, but the Croatian ones did not. The explanations offered are: that the countries were at different points on the path toward European integration, that the agency of national political elites as influenced by party opportunity structure mattered, and that legacies each country carried as well as identity concerns played a significant role. |
| Abstract (croatian) | Ova disertacija komparativna je studija Češke i Hrvatske koncipirana na temelju logike različitih ishoda u pogledu percepcije Europske unije u kontekstu migracijske krize. Ova dva srednjoeuropska slučaja predstavljaju slučaj jedne države članice – Češke – koja je odbacila dublju integraciju u EU putem odbacivanja obveznih migrantskih kvota i čije su političke elite politizirale temu migracija i povezivale je s pitanjima europskih integracija na kritičan način. Nasuprot tome, drugi slučaj, onaj Hrvatske, pokazuje izostanak takvih zapažanja. Takav odnos predstavljao je dobar istraživački materijal čija važnost leži u popunjavanju praznine u literaturi vezanoj uz povezanost stavova prema migracijama i Europskoj uniji, kao i onoj vezanoj uz pitanja europskih integracija u Hrvatskoj nakon pristupanja EU. Štoviše, analiziranje epizoda u kojima je jedinstvo unutar EU-a narušeno nosi veliku važnost u stvarnom životu za pitanja otpornost i budućnost EU-a. Nadovezujući se na teorije europskih integracija, ponajprije postfunkcionalizam, disertacija promatra ne samo kako su se političke elite pozicionirale, već i kakvi su bili stavovi građana te mogu li se oni povezati s pozicijama političkih aktera. Istraživački dio se stoga dijeli na onaj koji se dotiču građana i onaj koji se dotiče političkih elita. Stavovi građana analiziraju se pomoću anketnih podataka iz dva međunacionalna istraživanja – European Social Survey (ESS) i International Social Survey Program (ISSP). ESS je glavni izvor koji omogućuje usporedbu stanja prije (2008.) i stanja nakon krize (2018.), dok podaci iz ISSP-a služe za popunjavanje praznine, nudeći podatke za 2013., kao i određene deskriptivne podatke. Političke elite istražuju se kroz tri izvora: stručna mišljenja o stranačkim stavovima, saborski manifesti političkih stranaka i tekstovi u internetskim medijima. Mišljenja stručnjaka analiziraju se rezultatima Chapel Hill Expert Survey (CHES), dok se za manifeste političkih stranaka koristi baza podataka Comparative Manifesto Project (CMP). Autor je uzorkovao online tekstove koji su korišteni za najvažniju, tematsku analizu pozicioniranja političkih elita. Glavni cilj disertacije bio je odgovoriti kako se politizacija migracijske krize odrazila na percepciju Europske unije. Nalazi se mogu sažeti navodeći da Češku Republiku treba shvatiti kao slučaj u kojem se razvila izrazita osjetljivost o pitanjima suvereniteta, utirući put političkom konsenzusu o diferenciranom integracijskom pristupu pitanju migracijske krize. Češke političke elite bile su jedinstvene u odbijanju migrantskih kvota, no većina ih je isto tako predlagala neke druge oblike suradnje unutar EU-a koji bi bili usmjereni na rješavanje krize. U Hrvatskoj su političke elite migracije shvatile kao problem koji treba rješavati humano i u suradnji s EU. Nije zabilježen niti jedan akter koji se usprotivio migrantskim kvotama, a iako je bilo kritika na račun EU-a, to je ipak poslalo poruku da država želi veću suradnju. U disertaciji se također postavlja pitanje kakva je dinamika percepcije Europske unije između građana i političkih elita. Podaci istraživanja su pokazali da su razlike bile prisutne na prvoj točki mjerenja te su se čak povećavale u deset godina. Rezultati iz 2008. pokazuju da su Česi i prije krize više bojazni od Hrvata propuštali useljenike različitih etničkih skupina iz većinskih i siromašnijih zemalja izvan Europe. Isto tako, Česi su vjerojatnije vidjeli da imigranti potkopavaju kulturni život zemlje nego Hrvati, koji su nešto više naginjali ideji da oni obogaćuju kulturni život. Višestruka regresijska analiza dodatno je otkrila da je potpora daljnjem ujedinjenju EU bila znatno više vezana uz stavove prema imigraciji u Češkoj nego u Hrvatskoj još 2008., dok su 2018. te dvije teme postale osjetno više povezane. Međutim, na temelju dokaza prisutnih u disertaciji, proces odozgo prema dolje može se smatrati odlučujućim u Češkoj, unatoč nekim dokazima koji također pokazuju relevantnost zabrinutosti i djelovanja građana u oblikovanju djelovanja i pozicija političkih elita. Naposljetku, disertacija je nastojala ponuditi neka objašnjenja zašto su češke političke elite politizirale temu u jeku krize, a hrvatske nisu. Ponuđena objašnjenja su da su se zemlje nalazile na različitim točkama na putu prema europskim integracijama, pri čemu je Hrvatska željela dublju integraciju te stoga morala paziti na suradnju s EU-om. Drugo objašnjenje je djelovanje nacionalnih političkih elita, pri čemu je u Češkoj došlo do većeg pritiska na kritike prema EU. Nadovezujući se na ovo je objašnjenje ovisnosti o putu i naslijeđa koje je svaka zemlja nosila – u Češkoj je postojalo i veće nasljeđe euroskepticizma i više strepnje prema imigraciji, dok se u Hrvatskoj nasljeđe rata može promatrati kao što je dovelo do veće simpatije prema migrantima. U konačnici, valja istaknuti i relevantnost pitanja identiteta, kako ih ističe i postfunkcionalistički pristup europskoj integraciji. Problemi koje je češka politička elita imala s prijedlogom EU-a o kvotama za migrante mogu se povezati s percepcijom ozbiljne kulturne prijetnje koju su vidjeli kao da bi mogla doći od muslimanskih migranata. |
